Rukometaši Hrvatske danas u gostima protiv Grčke (17 sati) igraju pretposljednju utakmicu u skupini kvalifikacija za odlazak na Europsko prvenstvo koje će se u siječnju 2024. godine igrati u Njemačkoj. Situacija u skupini je takva da ćemo pobjedom osigurati nastup na EP-u, no i u slučaju poraza imat ćemo još jednu priliku. U tom slučaju morat ćemo 30. travnja u posljednjem kolu u Rijeci pobijediti Belgiju. Bit će ovo peta međusobna utakmica protiv Grčke. Prvi put pobijedili smo ih u četvrtfinalu Olimpijskih igara u Ateni 2004. godine (33:27), a igrali smo s njima i u kvalifikacijama za EP 2010. godine, kada smo pobijedili u Osijeku (32:20) i Komotiniju (29:24). U listopadu prošle godine pobijedili smo ih u Varaždinu (33:25), u istim ovim kvalifikacijama.
Kuzmanović je sjajan
U Grčku je doputovao Filip Ivić (30), trenutačno vratar francuskog Chambéryja, koji se vratio u reprezentaciju nakon gotovo četiri godine. Za Hrvatsku je do sada skupio 37 utakmica.
– Kako vrijeme brzo leti, zar ne? Da, sjećam se koja je bila posljednja utakmica u kojoj sam branio. Igrali smo kvalifikacije za EP u Švedskoj i u lipnju 2019. zadnji sam put branio za Hrvatsku, protiv Belgije. U protekle četiri godine puno se toga promijenilo, ne samo u stručnom stožeru već su se pojavili i neki novi, mladi igrači. Moram priznati da sam cijelo vrijeme pratio sve što je vezano uz reprezentaciju i bio sam vjeran navijač. Što se tiče mladih, moram istaknuti Kuzmanovića koji je sjajan ove sezone. I da, naravno da sam se jako iznenadio pozivu – istaknuo je Ivić.
Kako protiv Grčke?
– Iskreno, nisam siguran da ću braniti jer su Šego i Kuzmanović u prednosti, ali nadam se da ću braniti u Rijeci protiv Belgije. Čuo sam da ulaznica za taj susret odavno nema i sigurno će biti lijepa atmosfera. Iskreno, začudio sam se kada sam vidio da je Grčka vodeća u skupini. Očigledno se u rukometu događa nešto slično kao u nogometu, nema više slabih reprezentacija. Mi jesmo favoriti danas, ali morat ćemo se dobro potruditi da upišemo dva boda. Nadam se da ću se uspjeti zadržati u reprezentaciji i otići na Europsko prvenstvo u Njemačkoj. No, velika mi je želja otići na OI u Parizu – dodao je Ivić.
Ima li u francuskoj ligi grčkih igrača?
– Koliko znam, nema. Barem ih ja ne poznajem, a mislim da u trenutnoj reprezentaciji ne igra nijedan iz francuske lige. Oni su više orijentirani na njemačku ligu.
U zadnje vrijeme često ste mijenjali klubove?
– Stjecajem okolnosti. Nakon tri sezone u Kielceu otišao sam u Gummersbach gdje sam se mislio zadržati nekoliko sezona. Ali, klub je ispao u drugu ligu i otišao sam u Celje. No, bila je to sezona kada je koronavirus bio na vrhuncu, kada se ništa nije igralo. Klub financijski nije mogao pratiti velik broj stranaca i vratio sam se u Zagreb. Tamo sam došao, ali nisam puno branio. Zapravo, bio je dogovor da budem u klubu dok ne nađem nešto u inozemstvu. Na kraju sam dobio ponudu Chambéryja, koju sam prihvatio – istaknuo je Ivić.
Kako ste se tamo snašli?
– U početku sam tražio formu jer u Zagrebu nisam branio pa sam malo izgubio ritam. No, kada je sve sjelo na svoje mjesto, ispalo je jako dobro. Trenutačno smo četvrti, iza velike trojke francuskog rukometa – PSG-a, Montpelliera i Nantesa. Ove sezone nismo igrali Europu pa smo bili sto posto koncentrirani na prvenstvo. Do kraja je ostalo pet kola i nadam se da ćemo zadržati četvrto mjesto i tako sljedeće sezone igrati Europsku ligu. Bez obzira na raspored, u Francuskoj je svaka utakmica teška, pogotovo kada igramo u gostima. U francuskoj ligi posljednjeplasirani klub može iznenaditi. Francuska liga me oduševila. Dvorane su dupkom pune, pogotovo naša, igra se kvalitetno. Čak ni putovanja nisu toliko naporna. Katkad idemo vlakom, katkad avionom, katkad autobusom. I uvijek idemo dan prije – kaže Ivić.
Kakav je život u Chambéryju?
– Meni odličan. Prije dolaska malo sam se raspitao o gradu kod nekih naših igrača koji su ovdje bili, a i trener Obrvan mi je puno toga lijepoga ispričao. Slobodnog vremena nažalost nemam puno, stalno su utakmice, treninzi.
Baka zaslužna za uspjeh
S kim se najviše družite?
– S igračima s prostora bivše Jugoslavije. Kako minutažu na vratima dijelim s Harunom Hodžićem iz Bosne i Hercegovine, koji je kao i ja dobio poziv da brani za reprezentaciju, s njim sam često na kavi. Tu je još i Slovenac Sebastian Skube.
Jeste li naučili francuski?
– Još ga učim. Mogu se sporazumjeti u dućanu, ali da uđem u neke ozbiljnije razgovore, to ne. Imam učitelja francuskog i jednom tjedno idem kod njega. Inače, u klubu se uglavnom razgovara na engleskom jeziku, ali zbog sebe želim naučiti francuski – zaključio je Ivić.
Rukomet je počeo trenirati 2003., a prije toga je sedam godina trenirao karate. Svjetsko prvenstvo u Portugalu 2003. potaknulo je Filipa da odabere rukomet, za koji kaže da mu je donio puno novih prijateljstava. Jedna od osoba koje su zaslužne za njegov uspjeh je i njegova baka, koja ga je vozila na treninge, inače ne bi stizao.