Maksimirom se protekloga vikenda proširila priča o patnjama neimenovanoga mladoga nogometaša, manifestiranima čak za vrijeme utakmice u kojoj je nastupao. Ime igrača i uzrasna kategorija ovom su zgodom nebitni.
Uglavnom, očito jako darovitom nogometašu najavljeno je kako mu u ‘izvidnicu’ dolaze skauti velikoga europskoga kluba. I umjesto da dječakov talent pred njima eksplodira, dogodilo se sasvim suprotno: potpuno se slomio pred golemim očekivanjima i odigrao utakmicu ispod svake razine. Kad ga je trener povukao na klupu, čak se i rasplakao iako je njegova momčad pobijedila.
Najvažnija je ‘čista glava’
Znakovit slučaj, sigurno ne i izoliran, i dovoljno zabrinjavajući. Zar daroviti dječaci već sa 16 godina moraju biti izloženi takvoj vrsti stresa? I kako tome doskočiti? Je li nogometašima već u adolescentskoj dobi potrebna pomoć psihologa?
Zanimljivo je razmišljanje Darka Alegića, zastupnika najdarovitijega svjetskoga vratara, Dinamova dragulja Adriana Šempera (18).
– Adrian već dvije godine koristi usluge psihologa. Ne zato što ima problema, niti ih je ikada imao, nego samo da ima ‘čistu glavu’ – kaže Alegić.
Adrianov psiholog ili, ako hoćete, mentalni trener je Igor Čerenšek. Tvrdi kako je interes za njegove usluge, i njegovih kolega iz branše, izuzetno porastao.
– Osobito u posljednje dvije godine javio nam se velik broj nogometaša, mnogo njih iz mlađih dobnih kategorija. Vjerojatno i oni međusobno o tome razgovaraju pa se odlučuju na taj korak shvaćajući kako kroz razgovore s nama mogu poboljšati fokus, dobiti smirenost u ključnim trenucima, uglavnom biti bolji – kaže Čerenšek i naglašava:
– Mentalni trener nije tu da pomogne samo u slučaju neuspjeha, nego i kako se nositi sa stresom kada dođe uspjeh, kada ti igrači dosegnu vrh; kako im zadržati glavu na ramenima i samopouzdanje. Cilj je da oni jednako dobro reagiraju i kad je loše i kad je dobro.
U GNK Dinamu i te kako vode računa da im talentirani igrači u osjetljivoj dobi ne izgube tlo pod nogama. U njihovoj školi nogometa angažirano je dvoje psihologa, Sandra Šučurović i Tvrtko Dumančić.
Treneri u školi po potrebi im šalju na razgovore dječake kod kojih uoče problem, a uobičajena su praksa i sastanci s roditeljima.
Bilo je otpora
– Ako su dječaci imalo daroviti, o njima zna cijeli svijet. Menadžeri im onda prodaju priče o unosnim transferima i tu njihovi roditelji, ako su slabijeg imovinskog statusa, vide svoju priliku da preko djeteta riješe svoje probleme. To nije dobro ni za djecu ni za klub. Mi želimo da se dijete razvija u normalnim uvjetima, sa što manje pritiska, jer, ako igrač ima kvalitetu, ona će kad-tad biti valorizirana – kaže šef Dinamove škole Marijan Vlak.
Klub će, kaže Vlak, mladome igraču uvijek dati maksimalnu potporu u razvoju.
– Ispočetka je od roditelja i nogometaša bilo otpora prema razgovorima sa psiholozima, no danas se to prihvaća kao nešto sasvim normalno. Uobičajeno je da dječaci prije treninga sa psihologom podijele svoja razmišljanja, iznesu probleme koji ih tište, ne samo vezane uz nogomet, nego i uz školu – dodaje Vlak.
Biste li, primjerice, Josipu Brekalu savjetovali razgovor s psihologom? Taj se mladić mjesecima spominje u kontekstu odlaska u velike svjetske klubove i sigurno mu se nije lako nositi s tim pritiskom.
– Savjetovao bih to svakome mladiću suočenom s bilo kakvim oblikom stresa vezanim uz njegovu karijeru. Premda, djeca će uvijek u roditeljskom domu dobiti najbolji savjet – dodaje Vlak i podvlači:
– I roditelji i djeca moraju znati da nema boljega menadžera od njihova kluba. GNK Dinamo najbolji je poligon za razvoj mladih igrača u Europi. Ni u jednom drugom klubu mladi igrač ne može tako brzo doći na najvišu pozornicu kao kod nas.