Prave štete još nisu ni svjesni

Prošla je ponoć kad smo, kao i mnogo puta dosad nakon europskih utakmica, pognute glave napuštali White Hart Lane. Zastali smo kod prodavača Tottenhamovih suvenira, čovjek je praznio štand i kupili smo jednu majicu koja se baš neće svidjeti Arsenalovim pristalicama.

Blesave izjave
- Odakle ste? – upitao nas je prodavač.

- Iz Hrvatske – tiho smo odgovorili.

- Baš vam hvala što ste nam prodali Luku Modrića – poentirao je tip dosolivši nam još malo svježu ranu nakon Dinamova visokog poraza (4:0) od Tottenhama.

Zadnjih nekoliko dana imali smo loš “špurijus” uoči utakmice. Čim su, naime, medije preplavile izjave u stilu “u London idemo neopterećeni, nemamo što izgubiti...”, nazirao se takav rasplet.

I onaj tko je ponudio tu tezu, gadno je pogriješio, baš kao i svi oni koji su poput priglupih papagaja prihvatili takvo amatersko razmišljanje.

Niti se s Tottenhamom u Londonu igra svaki dan, niti u današnjem nogometu postoji utakmica prema kojoj se možete tako blesavo odnositi. Pogotovu ne u Uefinoj ligi, ozbiljnom natjecanju u kojem je svaki gol (ne bod, nego gol!) i te kako važan.

Tottenham je ovakav, Tottenham je onakav... I to je točno, forma engleske momčadi varira, ali podigla se igrački i uz mnogo sreće isprovocirane borbenošću i poštenjem. A protiv Dinama su se spursi još i razigrali (netko im je to dopustio!) i raspucali, te su brutalno kaznili jad i bijedu u plavim dresovima! I to je sva istina utakmice na White Hart Laneu. Nije, naime, sramota izgubiti od kluba čiji je proračun barem deset puta veći od Dinamova, čija je tradicija bogatija, da ne nabrajamo dalje. No, sramota je izgubiti na onakav način – bez ispaljenog metka, gotovo bez ozbiljnog prekršaja.

Nitko ne može plavima prigovoriti da nisu trčali. Ali, trčali su glupo i uzalud! A netko im je morao reći kakvo je to pametno trčanje. To je u nogometu obično trener, on je morao i trebao pronaći najbolju taktiku za taj iznimno važan dvoboj u Londonu. No, kad se utakmici pristupi kao beznačajnoj i nevažnoj, onda je i taktika na toj razini. Kao što je, uostalom, i bila.

Nije, dakako, samo profesor Ivanković kriv. Tottenham ima bolje igrače, to je neprijeporno. Međutim, u nogometu nerijetko ne pobjeđuje papirnato bolji i nitko nas ne može uvjeriti da Dinamo nije mogao pružiti jači otpor, da se nije moglo igrati pametnije, agresivnije, da se nije moglo koji put i ugroziti nezaposlenog – a u lošoj formi! - Tottenhamova vratara Gomesa! A ništa se od toga nije dogodilo, za sramotan nastup Dinamo je doživio i sramotan poraz. Baš kao i prije 43 godine u Madridu protiv Atletica, tih je 0:4 dosad bilo najgore u europskoj povijesti plavih.

Gubitak ugleda
I baš nas zanima što će sada reći autori i zagovornici ne previše pametne teze da “Dinamo u Londonu nema što izgubiti”! Imao je što izgubiti, mnogo je izgubio (klub na ugledu, igrači na cijeni...) i gadno je izgubio. I vidjet ćemo što donose sljedeći dani nakon ružne londonske četvorke.