Predsjednik bijelih Hrvoje Maleš kandidat je za Hajdučko srce

Od ismijavanog klauna do heroja nacije. To je križni put koji je svih ovih mjeseci, dok je trajala USKOK-ova akcija, prolazio Hrvoje Maleš. Bilo je teško tom 32-godišnjaku, pljucali su ga na svakom koraku, smijali se njegovoj naivnosti.

– Ajme, koga smo dobili za predsjednika – upirali su prstom u njega Hajdukovi navijači.

Svi oni koji su u nogometu ismijavali su ga. “Taj ne može ni ovce voditi”, često su nam znali govoriti. A on je stoički podnosio sve, bio je uvjeren da je na pravom putu, a kada je sve završilo, Maleš je postao heroj nacije. I u ovom njegovu velikom činu ima onih koji sumnjičavo vrte glavom, mrmljaju “što mu je to trebalo”. Ne mogu shvatiti da je Maleš jednostavno tip koji se nije htio ubaciti u rijeku i pustiti da ga voda nosi, što je svih ovih godina bila jedna od naših glavnih odlika. Taj hrabri mladić krenuo je uzvodno, ušao je u kontrasmjer i uspio. To mu nitko ne može uzeti.

A to što će se sada mnogi tresti jer više nitko ne može sa sigurnošću znati kada je bio ozvučen, a kada nije, nečiji je drugi problem. U nogometnim se krugovima puno toga kaže u četiri oka, takvih se priča iz najviših vrhova naslušao i Maleš. Jesam li bio snimljen, što sam mu govorio? To je pitanje s kojim mnogi ovih dana idu u krevet. I ne spavaju mirno.

Zato Maleš spava mirno, spava snom pravednika. Nastavit će svojim ritmom, i dalje će odrađivati “pobožnost srcu Isusovu”, odnosno pohodit će svete mise svakog prvog petka u mjesecu. Devet petaka treba proći u godini, kažu da, ako to odradiš, nećeš umrijeti u nemilosti, ni bez svetih sakramenata. A naš Hrvoje iza sebe ima sto prvih petaka zaredom.

U trenutku, svjetlosnom trenutku, postao je heroj ulice, heroj naroda. Hrabrim činom pokazao je da nije kasno za sve nas. Obični ga ljudi zaustavljaju na ulici, stišću mu ruku.

– Svaka čast, ovo je nevjerojatna hrabrost – reče mu jedan gost u restoranu Arkada u kojem smo se sreli u petak navečer.

Ništa mu nije odgovorio, osmijeh je bio jasan. I Malešov hod uzdignute glave prema “svemiru” puno toga je govorio. A na Facebooku je dobio na desetke tisuća poruka podrške, njegov mobitel se užario od poziva i poruka.

– Nisam znao, svaka ti čast – malo smo mu špijunirali u mobitel i vidjeli jedan od brojnih SMS-ova.

– Ponosna sam što smo te izabrali! – poručila mu je splitska dogradonačelnica Anđelka Visković.

Mladi Hajdukov predsjednik definitivno je, osim što bi mogao dobiti nagradu za glumca godine, postao i heroj godine, možda i desetljeća. Najmanje što može dobiti je nagrada “Hajdučko srce” koju navijači bijelih dodjeljuju najsrčanijem, najborbenijem igraču Hajduka. Odigrao je utakmicu za cijelu godinu i bio baš srčan i borben. Taj trofej ne bi mu smio pobjeći. A sada mu preostaje dokazivanje da “naivac” može biti dobar predsjednik Hajduka. Preduvjete je odradio... Čeka ga težak posao.