Nakon devet dugih godina, Cibona je ponovo pobjednik Kupa Krešimira Ćosića. A do toga su cibosi došli puno teže no što su mnogi predviđali, rudarskom pobjedom nad Cedevitom Junior (67:65).
- Uh, ako danas nisam dobio infarkt neću nikada - odahnuo je Cibonin sportski direktor Marin Rozić nakon trilerske riječke završnice koju je teško proživljavao i kapetan u mirovanju, ozlijeđeni Roko Prkačin:
- Ovo je bilo jako stresno. Ostao sam bez noktiju pa sam počeo gristi i zanoktice.
Štoviše, imali su cedevitaši veliku priliku da svoje svoj prvi naslov. Da je Bundović, junak polufinalne pobjede nad Splitom, pogodio jednu od dvije trice možda bi trofej podigao Cedevitin kapetan Šabić. No, u triler završnici Ciboninim junakom iskazao se njen zamjenski kapetan Danko Branković (13 koševa, 3 blokade) koji je proglašen i najboljim igračem (MVP) turnira.
- Jedna od najveći sportskih želja bila mi je podignuti pehar kao kapetan i evo to mi se i ostvarilo. Dakako, ja sam ovdje samo zamjenski kapetan i ja ću Prki, kad nam se vrati, vratiti kapetanku traku.
Danko Bananko spasio je vukove
U posljednjih 17 sekundi finala, Brankec je najprije blokirao Bundovića a potom je istrčao kontru i na dugo dodavanje Gegića te, osam sekundi prije kraja, zakucao za Ciboninu pobjedu.
- Meni je uvijek veći gušt blokirati suparnika za pobjedu, nego zakucati a ovaj put se dogodilo oboje. Moj je primarni posao zaštititi reket.
Štoviše, tri i pol sekune prije kraja uhvatio je Danko i skok nakon promašaja, s crte za bacanja, Josipa Batinića, sinoć ponajboljeg cedevitaša (12 koševa, 6 skokova) koji je kazao:
- Hrabro smo pali, no bili smo momčad dostojna finala.
I ne samo to nego su umalo iskoristili Cibonin loš šuterski dan (trice 27 posto, dvice 50 posto) o čemu je trener pobjednika, Gašper Okorn, kazao:
- Bili smo nervozni, mojim igračima kao da je ušlo pod kožu da oni to moraju dobiti. A pošto nam napad nije funkcionirao, dobili smo obranom. Cedevita se kockala, njihovi igrači su nam u igri dva na dva išli ispod bloka puštajući nas da šutiramo, a mi nismo ništa mogli pogoditi.
Baš kao i uoči sraza sa Splitom, kada je u Rijeku momčad doveo na dan polufinala, Okorn se kockao i ovom prilikom. Ponajprije s povjerenjem Argentincu Vildozi (12 koševa) koji Cibonu jest odveo na "plus 10" (58:48) ali je i suparniku pomogao da se vrati.
- Radovčić je imao pet prekršaja, a Gnjidić nije imao najbolji dan. Istina, možda sam mogao Vildozu načas odmoriti ali nisam. Isto tako, Reuversa nisam mogao imati u tandemu s Brankovićem jer sam već imao dva stranca, Vildozu i Gegića.
S druge strane, Cedevitin trener Damir Mulaomerović takvih problema nije imao jer on u svom sastavu nije imao stranaca:
- Cibona nas je svojom agresivnom obranom otjerala od koša, oduzimali su nam igru po dubini, a neki moji igrači nisu imali dovoljno svježine da se tome othrvaju. Nakon pobjede nad Splitom došlo je do velikog pražnjenja pa većina mojih momaka možda nije ni spavala od uzbuđenja.
Ovo je vjetar u leđa ulagačima
Igrači Cibone imali su pak veliko pražnjenje nakon što se oglasila završna sirena koju je i cijelo, novo, klupsko vodstvo dočekalo u zagrljaju pa nam je razgaljeni predsjednik kluba Mario Petrović kazao:
- Ovo se zove od trnja do zvijezda. Krenuli smo od minusa, a došli u nebesa. Nigdje ne možete doživjeti nego u sportu da ste prije tri mjeseca otpisani, a sada imate trofej i ovaj domet će biti veliki vjetar u leđa svim ulagačima, onima koji su već došli u klub i onima koji će tek doći.
Bravo Cibona,diko Hrvatska.