Premijer voli sport, pomoći će

Kada god elitni hrvatski sportaši dokažu da u onome čime se bave pripadaju najužem svjetskom vrhu, a pogotovo ako kao vaterpolisti postanu svjetski prvaci, uvijek se postavi pitanje hoće li biti adekvatno nagrađeni. Jer, za razliku od nogometaša, kojima bilo kakav uspjeh reprezentacije donosi i premije od nacionalnog saveza, kod košarkaša, rukometaša, atletičara, veslača, strijelaca i jedriličara to obično nije bio slučaj.

Srećom, Hrvatski vaterpolski savez našao je snage da obeća da će oni svojim zlatnim dupinima ipak isplatiti premije, i to po 95 tisuća kuna kako bi se tako kompenzirala, po mnogima, skromna jednokratna državna nagrada koja iznosi 45 tisuća kuna.

Vrhunski sportaši su “rudari”

A to je iznos koji pripada sportašima koji postanu svjetski prvaci u ekipnom sportu u kojem su svjetska prvenstva svake dvije godine. Da je riječ o sportu u kojem su svjetska prvenstva svake četiri godine, svakom vaterpolistu pripalo bi 50 tisuća kuna, baš kao i njihovu izborniku Ivici Tucku.

Najbolje prolaze, premda je i to nekad bilo puno bolje, osvajači zlatnih olimpijskih medalja. Oni dobivaju 104 tisuće kuna kao pojedinci (Perković, Kolak, Glasnović) odnosno 85 tisuća ako su članovi momčadi ili posade olimpijskih pobjednika (braća Sinković, Fantela-Marenić).

Sve to skupa, gledano iz perspektive donjeg, pa i srednjeg društvenog sloja, lijepo izgleda jer to su svote o kojima, u obliku jednokratnih primanja, više od 90 posto hrvatskih građana može samo sanjati. No, kako ovdje nije riječ o dečkima “koji se loptaju i zato dobivaju novac”, već o mladim ljudima koji godine i godine provode “u rudniku” i koji u svom sportu predstavljaju svjetski vrh majstorstva, zalažemo se da ih se kao državne promotore još i više nagradi. Uostalom, dok ministar Jovanović nije napravio drastičan rez, tako je i bilo pa su hrvatski olimpijski pobjednici dobivali dvostruko više nego sada. Premijer Milanović i njegov resorni ministar tada su se vadili na recesiju, no kako je Hrvatska izašla iz recesije, red je i da se jednokratne nagrade za vrhunska sportska dostignuća vrate na prethodno stanje.

A upravo za to zalaže se i Hrvatski olimpijski odbor na čelu s predsjednikom dr. sc. Zlatkom Matešom koji je pismo takvog sadržaja poslao na pozornost premijeru Andreju Plenkoviću i državnoj tajnici Janici Kostelić.

– Novčane nagrade koje se osiguravaju hrvatskim sportašima za osvojena olimpijska odličja, medalje na svjetskim i europskim prvenstvima višestruko su manje u odnosu na novčane nagrade koje dobivaju njihovi kolege iz drugih zemalja s Olimpijskih igara i svjetskih prvenstava. Napravili smo usporedbu s drugim zemljama sličnog bruto društvenog proizvoda po stanovniku i sa zemljama u okruženju te utvrdili da su naše postojeće državne nagrade za osvajače medalja sa svjetskih prvenstava i Olimpijskih igara nepravedno niske. Kako je nagrada za zlato na SP-u svojedobno iznosila 100 tisuća kuna za svakog člana momčadi, smatramo opravdanim i nužnim predložiti povećanje iznosa.

Na taj prijedlog nitko iz Vlade i resornog državnog tajništva ovih dana zasad nije reagirao iz čega se mogu naslutiti dva smjera djelovanja. Ili spremaju nešto u tišini pa će nekom novom uredbom uskoro ugodno iznenaditi naše najbolje sportaše ili pak ne namjeravaju ništa poduzimati pa im je i, iz populističkog rakursa, i bolje da se o tome ne izjašnjavaju.

HEP-u nema ravnih

No Zlatko Mateša je optimist:

– S obzirom na to da su slovenski, srpski i mađarski sportaši daleko iznad onoga što naši dobivaju, nadam se da ćemo mi kao društvo biti u stanju adekvatno nagraditi sportaše s najvećim svjetskim postignućima što bi za državni proračun od 130 milijardi kuna bila sitna stavka. Uostalom, poznato je da je naš premijer veliki prijatelj sporta i sportaša koji drži, to je neki dan rekao, da su sportaši naši najbolji promotori. Po tome kako on govori o sportu i sportašima, za očekivati je povoljnije rješenje. Premijer Plenković ima želju i volju da na razne načine pomogne sportu.

Jedan od načina je i veća prisutnost imena poduzeća s većinskim državnim vlasništvom na majicama državnih reprezentacija u čemu, već godinama, prednjači Hrvatska elektroprivreda.

Zapravo, HEP-u u tome nema ravnih.

– HEP pomaže najviše, no ima i poduzeća u državnom vlasništvu koja to uopće ne rade, a iskazuju veliku dobit. No to je već pitanje sustavnog odnosa prema sportu i to će vjerojatno biti sadržano u prijedlogu mjera za razvoj sporta u temeljnom strateškom dokumentu. HOO se zalaže da ubuduće svako takvo izdvajanje sredstava bude pod kontrolom Središnjeg državnog ureda te Ministarstava državne imovine i financija – ističe Mateša.