Filmska priča o karijeri Zagrepčanina s belgijskom putovnicom Branka Strupara (51) počela je u ljeto 1994. godine. U to vrijeme bio je najbolji nogometaš drugoligaša Španskog.
– Tog ljeta moj prijatelj Jere Grubišić pozvao me da pomognem austrijskom trećeligašu Deutchlandsbergu. Ponuđeno mi je bilo da tamo dolazim samo vikendom; jedan-dva treninga, utakmica, natrag u Zagreb – počinje svoju nevjerojatnu priču Strupar i nastavlja:
– Istodobno, Besnik Hasi, do tada nogometaš Samobora, postaje igrač belgijskog drugoligaša Genka. Hasija sam poznavao s travnjaka, puno puta međusobno smo igrali. Kada je došao u Genk, pitali su ga ima li u Hrvatskoj neka visoka špica, igrač koji može igrati leđima okrenut golu. I on je predložio mene. Tako sam odgodio karijeru vikendaša u Austriji i otišao na probu u Belgiju.
I tada se u jednom danu u Brankovu životu sve okrenulo...
– Na trening utakmici u Genku moja momčad pobijedila je 5:3, a ja sam dao dva gola. Prišao mi je trener Enver Ališić i kazao: “To je to, ostaješ. Odi po stvari u Zagreb i vrati se.” Jer, ja sam u Belgiju tada bio došao samo s neseserom – nasmijao se Branko Strupar.
U Austriji bih sigurno propao
A to da mu se život okrenuo u jednom danu, ilustriraju ovi podaci: Branko Strupar u Genku je proveo šest sezona, ima 201 nastup, postigao je 131 pogodak, s Genkom je ušao u prvu ligu, u dvije sezone osvojio je kup i prvenstvo Belgije, a te povijesne 1999. godine primio je Zlatnu kopačku za najboljega igrača Belgije u kalendarskoj 1998. godini. Branko Strupar i danas je najbolji strijelac Genka u povijesti, jedini je hrvatski nogometaš po kojemu je njegov klub nazvao tribinu na svome stadionu. Nije loše za nesuđenog igrača Deutchlandsberga...
– Tamo bih, uvjeren sam, bio propao kao igrač, a bio sam spreman ići u Austriju jer u Hrvatskoj nisam imao prvoligašku ponudu – ističe skromni, samozatajni dečko iz Prečkog.
Spomenute 1999. godine Branko je debitirao za belgijsku reprezentaciju. Iz HNS-a nije bilo zanimanja za njega.
– Igrao sam u životnoj formi i nadao sam se da će me se netko sjetiti. Nisu, i ne zamjeram nikome ništa. Kako sam tada već bio pet godina u Belgiji, oni su mi došli s tom idejom i ja sam je prihvatio. Debitirao sam protiv Finske ušavši s klupe u drugom poluvremenu. Izgubili smo 3:4, a izbornik Leekens izjavio je kako je jedini dobitak te utakmice bio Strupar – nastavlja Strupar.
Pravu, svjetsku promociju doživio je u prijateljskoj utakmici s Nizozemskom 4. rujna 1999. godine u Rotterdamu.
– Belgijci i Nizozemci baš se ne vole, kazali su mi tada da je to prijateljska utakmica samo na papiru. I sad se naježim kad se sjetim toga dana. Pazite sastav Nizozemaca: Van der Sar, Reiziger, Stam, F. De Boer, Van Bronckhorst, Davids, Zenden, Cocu, Overmars, Kluivert, Bergkamp. Ušli su Van Nistelrooy i Van Hooijdonk. Načas sam se zapitao: “Majko mila, što ja radim ovdje!?” A onda sam im zabio dva gola, jedan je proglašen za gol godine u Belgiji. Završilo je 5:5! – prepričava Branko.
Za Belgiju je skupio 17 nastupa, postigao pet pogodaka. Nastupao je na Euru 2000. i SP-u 2002. godine kada se i oprostio od nacionalne momčadi. Sezonu 2002./2003. proveo je u Derby Countyju, a onda mu se ostvarilo ono o čemu je sanjao kao dječak – prvoligaška ponuda iz Hrvatske. Jednu sezonu odradio je u Dinamu. Tada je prvi put na djelu vidio Luku Modrića.
– Bili smo na turniru u Širokom Brijegu, a Luka je bio igrač Zrinjskog. Gledao sam njihovu utakmicu protiv Hajduka, jer su mi pričali o tom talentu. I da, vidio sam da je zaista dobar, da bi mogao biti veliki igrač.
Kakva vam je današnja Belgija? Što to ima, a drugi nemaju da je prva na Fifinoj ljestvici?
– Ima kvalitetu igrača kakvu nema nitko, po dvojicu i više igrača na istoj poziciji. Imaju Courtoisa i De Bruynea iz moga Genka, a za Hazarda je svojedobno Zidane izjavio kako je on njegov nasljednik. Na žalost, imao je pehova s ozljedama. S tim igračima Belgija je za mene među tri favorita za osvajanje Eura. Pazite, oni nisu kao mi, da idu gotovo na svako natjecanje. Između 2002. i 2012. nije ih bilo nigdje i sada kada je ova generacija sazrela, žele se dokazivati, žele veliki rezultat.
Petković je po mom ukusu
Kako ste vidjeli Hrvatsku protiv Armenije, je li poslan loš signal s mršavih 1:1?
– Nimalo. To je tek prva prijateljska, nismo bili kompletni, ta utakmica nije nikakvo mjerilo naše snage. Na Euru će to biti druga pjesma. Jedina moja bojazan jest Modrić; u 36. je godini, ima iza sebe iscrpljujuću sezonu, strah me da ne bude ispuhan, jer on nam je mozak momčadi, igrač koji daje sigurnost i kojega će biti jako teško nadomjestiti.
Tko je u Hrvatskoj igrač po vašemu ukusu?
– Jako mi se sviđa Petković, sličan mi je po stilu igre, slične smo visine. Volim znalce, igrače koji znaju zadržati loptu, podvaliti je, uz takve je igrače gušt igrati. Volio bih samo da je Bruno češće u šesnaestercu, u završnici akcija jer, znate, kada ste napadač, uvijek vas pitaju koliko ste golova zabili. A Bruno u igri kao da je desetka, a ne devetka – zaključio je Branko Strupar.
Branko je danas trener u bečkoj nogometnoj školi Kick it like Niki Zagrepčanina Nikice Pavleka. Svake godine 80 dječaka iz te škole dolazi u kamp na Jadranu.
Čaba je igrač koji svaku momčad povede prema naprijed. Igračina.