Prepoznajete li ga? Sada je Dalićev adut za Euro, a prvo je trenirao taekwondo

Simon Sluga, vratar nogometne reprezentacije Hrvatske, trenutačno je jedini Istranin koji će putovati na skorašnje prvenstvo. Na pripremama u Rovinju mu je kao da je doma. Naime, rodio se i proveo djetinjstvo u obližnjem Poreču, gdje mu nogomet nije bio prvi izbor.

– Kao mali trenirao je te-kvon-do, a onda i nogomet. Nakon nekoliko mjeseci izabrao je nogomet, a zanimljivo je da je prvo igrao na mjestu stopera. No na jednoj utakmici njegova momčad nije imala vratara pa ga je trener poslao među vratnice. Bio sam na toj utakmici i znam da mi je Simon rekao: “Tata, tata, daj, molim te, stani iza vrata i govori mi što da radim” – kaže Edi Sluga, njegov otac, koji je velik dio karijere bio uz sina.

– Da, pogotovo kada je s 13 godina otišao u Zagreb, u Dinamo. Nismo ga htjeli smjestiti u učenički dom, već je živio u kući naših prijatelja. Zimi sam cijelo vrijeme bio u Zagrebu jer, kako sam ugostitelj, zimi ne bi bilo tako puno posla – istaknuo je Edi, koji se u Poreču brine o pizzeriji, a supruga Mirjana, inače bivša odbojkašica, vodi restoran Hrast.

Nego, Simon nekako zvuči više kao slovensko ime?

– Za imena djece bila je zadužena supruga. Ja se nisam htio miješati. Imamo i kćer, četiri godine stariju do Simona. Supruga joj je dala ime Edi. Kako se i ja tako zovem, malo je zbunjujuće je li to muško ili žensko ime – kaže otac Edi.

Što se događa kada vam netko iza leđa vikne: “Edi?” Tko se okrene?

– Ovisi kakvim nas glasom netko zove. Ako je nježniji glas, onda se okreće kći – kaže tata, koji, dok razgovaramo, premeće silne fotoalbume u kojima čuva Simonove fotografije, ali i sve članke koji su izašli o njemu.

U Juventusu učio od Buffona

– Malo sam staromodan pa imam sve u albumu. Današnje generacije imaju sve to na mobitelu. Vjerujem da će jednog dana Simonova djeca s ponosom gledati i čitati sve što im je tata napravio u karijeri.

Nedavno je Simon postao otac?

– Da, rodio mu se sin u siječnju ove godine. Samo, unuka sam od rođenja vidio samo jednom. Oni trenutačno žive u Lutonu, odnosno u jednom malom gradiću između Lutona i Londona, a zbog pandemije supruga i ja nismo mogli ove godine putovati do njih – istaknuo je Edi.

Nije da je mama Mirjana bila neraspoložena za razgovor, nego je imala gužvu u restoranu. Naime, došli smo baš u vrijeme ručka.

– Istra i naši običaji u mom su srcu, a kuham iz ljubavi prema hrani i želje da ugodim dragim gostima. Kuhanje mi je više od poziva, to je prilika da na tanjur prenesem tradiciju gastronomije, svježinu hrane, mirise mora, opojnost začinskog bilja... Jedna sam od rijetkih sretnica koja ima priliku dobiti namirnice koje uzgaja moja obitelj pa se kod mene jede samo sezonsko i domaće. U jesen su to domaći krumpiri, pravi domaći češnjak i luk, dunje, bundeve, domaći limuni i naranče, a u proljeće sve što rodi na istarskoj zemlji – rekla je Mirjana, koja doista uživa u kuhanju, ali uživaju i njezini gosti koji se stalno vraćaju u Hrast.

Pitali smo Simonova oca u kojem je trenutku spoznao da će mu sin biti dobar nogometni vratar.

– Odmah na početku. Dolazili su mnogi skauti, gledali ga i tako je jako brzo, po završetku osnovne škole, dobio poziv i otišao u Zagreb, u Dinamo. Tamo ga je trenirao Fahrudin Dautbegović. Za Dinamo je igrao u svim mlađim dobnim selekcijama, sve do juniora. Usporedo je igrao i za sve mlade selekcije hrvatske reprezentacije. Kako je u generaciji imao Zeleniku, uvijek bi mu bio rezerva, i u Dinamu i u reprezentaciji – istaknuo je Edi.

Njegov nogometni put nije bio lagan.

– Puno je tu bilo odricanja. I nama je kao roditeljima bila teška odluka treba li 13-godišnjaka pustiti od kuće. Bilo je trenutaka kada se iz Zagreba htio vratiti doma, kada je razmišljao da prestane trenirati. Nije imao djetinjstvo kakvo su imali njegovi vršnjaci koji se nisu bavili sportom. Za njega su u mladosti postojali samo škola i trening. Ali ne žali za tim vremenima i drago mi je da je uspio u životu – iskreno će tata Edi.

Iz Dinama odlazi u Rijeku.

– Odlučili smo otići iz Dinama jer je tamo stalno bio u sjeni Zelenike. U Rijeci je odmah postao prvi vratar, odmah su mu ponudili ugovor. Bio sam na svim njegovim utakmicama. Netko će reći da sam navijač Rijeke, no ja sam navijač kluba u kojem sin brani. Dok je bio mlađi, znali smo satima poslije utakmice komentirati kako je branio, no kako je postajao stariji, sve više je izbjegavao takve priče. Što je i razumljivo jer sad, kad je iskusniji, zna sam što nije valjalo i što je bilo dobro. Kao mladi vratar dobio je ponudu Juventusa. S 18 godina došao je na desetodnevnu probu i u Juventusu su ga odlučili zadržati. No kako je u to vrijeme na snazi bilo pravilo da mogu igrati samo tri stranca izvan Europske unije, čekali smo do zadnjeg trenutka prijelaznog roka da dobije i talijansko državljanstvo. I dobio ga je pet do dvanaest pa se priključio momčadi. Igrao je za juniore Juventusa, a znao bi trenirati s prvom momčadi, rame uz rame s Buffonom. Trener Conte izabrao ga je kao jedinog juniora kluba da ide na seniorske pripreme u Dubai. U klubu je tradicija da jedan junior uvijek bude nagrađen odlaskom na pripreme s prvom momčadi. I kada smo svi očekivali da će potpisati seniorski ugovor s Juventusom, javila se Rijeka i vratila ga s posudbe. Ne moram vam reći koliko je bio razočaran – rekao je Edi Sluga.

Unuka rijetko viđamo

Od 2013. do 2019. bio je član Rijeke, a u tom razdoblju bio je na posudbi u Pomorcu, Lokomotivu i Speziji.

– Puno puta razgovarao sam s Miškovićem, predsjednikom Rijeke, o tome zašto ne pušta Simona i na to sam uvijek dobio odgovor da im se za mali novac ne isplati pustiti tako dobrog vratara – istaknuo je Edi.

Od 2019. nova stanica u Simonovu životu je Luton.

– Bio sam na nekoliko utakmica. Ta je liga izuzetno jaka i izuzetno naporna. Tamo suci ne štite vratara kod udaraca iz kuta ili prekida. Tamo napadači ulaze u vratare kao u ragbiju. I ne čudi što se tamošnji vratari ne miču s crte. Bio sam na utakmicama baš prije pandemije COVID-19 pa sam osjetio što znači atmosfera na stadionu. Na svakoj utakmici stadion je bio dupkom pun – kaže Edi.

Kako se Simon snašao u Engleskoj?

– Super. Engleski je znao otprije, perfektno govori engleski i talijanski. Naime, u Poreču je išao u talijansku osnovnu školu, a u Zagrebu u srednju ugostiteljsku. Bio je, kad smo već kod škole, dobar đak. Nije bio odlikaš, ali bio je vrlo dobar. Nije on imao tako puno vremena za učenje zbog stalnih treninga, putovanja, utakmica. U Engleskoj živi sa suprugom i djetetom, s kojima provodi sve slobodno vrijeme. I dobro je što je tako mlad osnovao obitelj, barem sam siguran da neće dane provoditi u druženju s prijateljima, po pubovima – rekao je Edi.

Hoće li sin ostati u Lutonu?

– Vidjet ćemo. Ima već sada dosta upita. Ima ugovor još dvije godine. Klub bi ga rado zadržao do kraja ugovora, a on sigurno želi igrati u Premiershipu. Luton vjerojatno nema ambicija da sljedeće sezone ide u ligu više. Uostalom, Simon je jedini igrač kojeg su doveli u klub. Sve ostalo su domaći ili posuđeni igrači iz drugih klubova – zaključio je Edi.

U klubu Jadran rado se sjećaju Simona.

– Bio je kadet, a ja junior kad smo bili zajedno u Jadranu. Sjećam se da je kao mali uvijek dodatno trenirao. Privatno se dobro poznajemo i nikad nije zaboravio klub iz kojeg je potekao pa nam je pod zadnje darovao 22 para vratarskih rukavica – istaknuo je Dalibor Šuran, trener prve momčadi Jadrana.

>> Pogledajte video: Oženio se Marko Pjaca