Zlatan Ibrahimović jedan je od najboljih nogometaša u posljednjih 20-ak godina, a navijači diljem svijeta obožavaju ga zbog neubičajenog ponašanja i urnebesnih izjava.
Ibrahimović igra za Milan i u 41. godini života, a nedavno se na društvenim mrežama pojavila fotografija iz njegovih mladih dana kada je na početku karijere igrao za švedski Malmö.
Ibrahimović je nama zanimljiv, osim po činjenici da je jedan od najboljih nogometaša u ovome stoljeću, i po tome što ima hrvatske korijene. Majka Jurka Gravić rođena je u selu Prkos, u zadarskom zaleđu, pokraj Škabrnje (kraj odmorišta Nadin na autocesti A1), a njegova oca upoznala je u Švedskoj, kamo su oboje emigrirali. Šefik je iz rodne Bijeljine u Švedsku stigao 1977. godine, a četiri godine poslije rodio se Zlatan. Majka je za život zarađivala kao čistačica, a obiteljske prilike kvario je teški očev alkoholizam. Rastali su se kada je Zlatan imao dvije godine. Odrastao je u Rosengårdu, dijelu Malmöa poznatom kao geto, kvart doseljenika. Živio je u kaosu, na mjestu gdje su tučnjave bile svakidašnjice. A on se tukao i krao: bicikle, slatkiše, automobile...
– Kad bih nešto trebao, ne bih otišao u dućan i to kupio, nego bih otišao u dućan i to ukrao – ispričao je stasiti nogometaš (195 cm) u intervjuu za BBC.
No, i kad je imao novca za dućan, nije bilo lako. Poznata je priča kako je kupovao krevet s ocem Šefikom. Jedva su novac skupili za krevet mališanu koji je rastao, no nisu više imali za dostavu. Pa su otac Šefik i mali Zlatan nosili krevet po ulicama Malmöa.
– Jednom prilikom ukrao sam poštaru bicikl. A onda sam bicikl ukrao i vlastitom nogometnom treneru. Nije mi se išlo pet kilometara pješice s treninga kući. Mogao me izbaciti iz kluba, ali nije to učinio – prisjetio se Ibra.
A dok je Ibrahimović bio u Švedskoj, u Hrvatskoj i BiH bjesnio je rat. U svojoj autobiografiji ispričao je kako mu je baka poginula u bombardiranju Lijepe Naše.
>> Pogledajte kako Ibrahimović pleše na narodnjake
– Rat je bio čudna stvar. Nisam znao ništa o njemu. Nije mi bilo jasno zbog čega su mama i sestra obučene u crninu. To je bilo zbog bake koja je poginula u jednom bombardiranju u Hrvatskoj. Svi su bili tužni osim mene, mene nije bilo briga je li neko Srbin ili Bošnjak ili što već – napisao je Zlatan u svojoj knjizi. I danas mu na Instagram profilu u opisu stoji "pisac" a ne "nogometaš".
Nogomet je igrao u prašini.
– U Rosengårdu sam samo razmišljao kako ću gurnuti loptu kroz noge nekom klincu ili napraviti neki trik. Jer tome su se ljudi veselili – kazao je o djetinjstvu.
Razrednica iz osnovne škole dobro je upamtila malog Zlatana:
– Više od tri desetljeća radim u ovoj školi, a njega pamtim kao najgoreg učenika svih vremena! Bio je problematičan, onaj klinac kojem je suđeno da završi tragično.
Nasreću, s 18 godina taj je napadač promijenio ploču i iza njega je danas nevjerojatna karijera i zna ga cijeli svijet.
''Noćna mora'' svih trenera
– Ako se derem, uvjeren sam da ću skrenuti pozornost na problem, to je moj moto – kaže Ibra, koji je noćna mora svih trenera. Jer, gdje god dođe, napravi šou u svlačionici. Od Ajaxa, Milana, Intera, Barcelone, PSG-a... Ne poznaje autoritete, od Mourinha, Guardiole, pa ni političare...
Nije novost da se nudio HNS-u želeći igrati za Hrvatsku, no naši su ga odbili (?!). Ni u reprezentaciji BiH nisu prepoznali talent, pa se odlučio za Švedsku.
– Da nisam nogometaš, bio bih UFC borac ili lopov – kaže Šveđanin koji ima i crni pojas iz te-kvon-doa. Životne tragedije prate ga i u danima slave i bogatstva, lani mu je preminuo polubrat Sapko Ibrahimović. Vlasnik je i otoka Dävensöa pokraj Stockholma, a na njemu je boravio i bivši Dinamov vratar Ivan Turina, zajedno sa Zlatanom i njegovim najboljim prijateljem Danijelom Majstorovićem. Nakon tragične smrti našeg vratara Turine, Zlatan je pozivao da Hrvatu odaju počast u Stockholmu.
– Ja sam čovjek velika srca.
Ali kad on nešto kaže, svijet sluša... To se od sportaša, heroja i idola – očekuje. Da s te pozicije čini dobro i za druge...
>> Pogledajte i podcast s Alenom Babićem
Ne razumijem: nije bio tužan kad mu je poginula baka? Pa, ako mu nije bitko tko ju je ubio, važno mu je valjda da je ostao bez bake. No, i to dovoljno govori o njegovu karakteru. I bolje što ga je HNS odbio, ne bi se Hrvatska s njim usrećila