ZAGREB - Za Vladu Petrovića zadnja tri-četiri tjedna vrlo su burna. Prvo ga je Ćiro otjerao, pa pomilovao, zatim je momak postao najbolji Dinamov strijelac. Ali je onda zbog jedne izjave na jedno prijepodne opet izbačen, pa ponovo vraćen. I onda je Mađarima "s klupe" postigao dva pogotka, a svojim ulaskom preokret je načinio i u Varaždinu. Zbog svega, nije bio ni zainteresiran za pojavljivanje u novinama, sad se ipak malo smekšao.
- Šef i ja smo razgovarali, sve je u najboljem redu. Ne, nisam se uplašio za sebe, znao sam da nisam kriv i da će trener promijeniti odluku. Barem ja nikad nisam bio incidentna osoba - reći će Petrović, u usporedbi s minutažom jesenas možda i najbolji Dinamov igrač. Blažević u njemu vidi džokera, čovjeka iz pričuve, koji ulaskom stvara pomutnju u protivničkoj obrani.
- Ma, zadovoljan sam, čim više igram, moram biti zadovoljan. Ali, ja imam već 30 godina i prestar sam da budem samo džoker, koji će ulaziti i zabijati s klupe.
Shvatio je to, čini se, i Ćiro, za susret s Rijekom najavio je Vladu u prvom sastavu.
- Uh, volio bih početi. Nikad nisam bio u takvoj formi, nisam se još tako dobro osjećao. Voli me i lopta, kako god da puknem uđe u mrežu.
U Dinamovu napadu velika je konkurencija, kako se igrači nose s neizvjesnošću nastupa.
- Dobro, sebe ne smatram napadačem, iako me trener češće stavlja bliže suparničkim vratima. Nitko od nas ne stvara probleme, dobri smo prijatelji, zavisti među nama nema mjesta. Najvažnije je da igra onaj tko zaslužuje, a ne onaj tko mora, i svi će biti strpljivi. Zasad je tako i bilo, zato i funkcioniramo odlično.
Koliko pogodaka će još postići ove sezone?
- Ha, uvijek sam postizao 11-12 pogodaka, ove sezone sam ih, računajući Superkup i Europu, postigao već šest. Nadam se da na tome neću ostati, da ću dostići barem prosjek.
Ako prije toga ne napusti Maksimir.
- Prešao sam tridesetu, želim zaraditi još nešto novca, treba prehraniti obitelj. Sve se teže prodati, ali imam ponuda i vjerujem da ću još ove godine pronaći klub. Naravno, ako se u Maksimiru slože i izađu mi ususret, a nadam se da mi neće raditi probleme.
T. Ničota