Priča hrvatskog sportaša: Prijavio sam se na burzu i živio od 800 kuna socijalne pomoći

Dominacijom BK Leonardo (pet finalista, tri prvaka) završeno je državno prvenstvo održano u Boksačkom centru u Zagrebu.

Najboljim tehničarem turnira proglašen je Damir Plantić kojemu je malo nedostajalo da se u finalu suoči s rođenim bratom Lukom. No, ta se borba nije dogodila jer je, po žalbi Gladijatora, došlo do revizije Lukine polufinalne bodovne pobjede nad Barbirom (3:2). No, što bi se dogodilo da je žalbena komisija odlučila da je finale ipak više zaslužio Luka Plantić. Bi li došlo do “bratoubilačkog rata”, pitali smo Damira?

– Tog finala ne bi bilo jer bi netko nekome pustio. O tome bi onda odlučila naša mama, tko je taj koji bi predao borbu.

Filipiji bez međusobne borbe

A takva situacija dogodila se prije tri godine kada su se u teškaškom finalu trebali boriti Bepo i Toni Filipi.

– Ja sam tada Bepu predao borbu, kao mlađi brat nisam ga smio istući – našalio se Toni, na kojeg se pak nadovezao Bepo:

– Taj je naslov išao starijem bratu jer mlađi ima više vremena. Da se taj finale ponovio, onda bih ja bio taj koji bi pobijedio bez borbe.

Ovaj put Toni je pobijedio Alena Babića, i to u borbi koja je proglašena najborbenijom na Prvenstvu i na čiji su se ishod žalili ljudi iz BK Leonardo. Tako je Toni uzvratio Babi za nedavni poraz na Prvenstvu grada pa je sada njihov međusobni skor 2-2.

Pehar za najboljeg borca Prvenstva pripao je Marku Zeljku (24) iz Metalca koji je primjer za priču o tome koliko je teško u Hrvatskoj živjeti od amaterskog sporta.

– Da nema mog brata koji ima nekoliko pekarnica i moj je glavni sponzor, ni mene ovdje ne bi bilo. Što ja sve nisam radio da ponešto zaradim. “Štihao” sam vrtove, konobario, nosio šutu i radio druge bauštelske poslove. I zato ću, da bih nešto zaradio, morati neminovno u profesionalce, no ne želim se upustiti u to bez amaterskih rezultata.

Sa sličnim problemom suočavao se i Filip Poturović koji, doduše, nema brata za sponzora pa je isto živio od povremenih poslova, ali i socijalne pomoći:

– U svojoj Novoj Gradiški prijavio sam se na burzu i primao 800 kuna pomoći i zato sam odlučio promijeniti ploču pa bih već sljedeće subote trebao imati prvi nastup u profesionalnom ringu, i to u Belgiji.

Srećom, takvih problema Erik Pijetraj (22) nema jer on još od svoje 15. godine u tatinu klubu (Leonardo) radi i kao trener. Kakav je osjećaj kada ti tata vodi mečeve?

– Kada nakon runde odlazim u svoj kut, čim vidim očev izraz lica znam u čemu sam pogriješio. No, Lea poštujem kao trenera jednako koliko i kao oca izvan ringa.

Jako dobrim momkom čini se i njegov 20-godišnji klupski kolega Mladen Sobjeslavski koji se, diktirajući nam svoj telefonski broj, ovako našalio:

– Mi boksači moramo imati što jednostavniji broj kako bismo ga znali i kada nas netko nokautira.

Među pobjednicima najviše puta prvakom Hrvatske bio je Puljanin Mirsad Ahmeti (34 godine):

– Ovo mi je 10. naslov, a ovaj put došao sam samo zbog mog trenera Dorijana Čalića s kojim sam već 22 godine.

Bavi se gospodarenjem otpada

A spomenuti je trener rekao:

– Sve to vrijeme često sam ga izvlačio iz problema, no Mirsad se na koncu i uozbiljio. Oženio se, čeka bebu, a i već tri godine radi u Arena Turistu kao čovjek koji se bavi gospodarenjem otpada.

Jučerašnja finala pratio je i hrvatski veleposlanik u SAD-u Pjer Šimunović, inače i sam boksački rekreativac, ali i promotor Orsat Zovko koji je “skautirao” kandidate za nastup u njegovu FFC-u u Las Vegasu.

Rezultati finala: 56 kg: Ahmeti (Pula) – Bačić (Rijeka) 5:0, 60 kg: Poturović (N. Gradiška) – Salamunović (Leonardo) 5:0, 64 kg: Pijetraj (Leonardo) – Orača (Rijeka) 5:0, 69 kg: Zeljko (Metalac) – Rudan (Pit Bull) 5:0, 75 kg: Sobjeslavski (Leonardo) – Lozo (Sesvete) 5:0, 81 kg: D. Plantić (Sesvete) – Barbir (Gladijator) 5:0, 91 kg: T. Filipi (Gladijator) – Babić (Leonardo) 5:0, više od 91 kg: Milun (Leonardo) – Pratljačić (Osijek) 5:0.

>> Pogledajte Thompsonov nastup na Hrgovićevoj borbi

Video: Dražen Brajdić