Lini Červaru današnja utakmica s Norveškom bit će jubilarna, 150. u ulozi izbornika hrvatskih rukometaša. Pet medalja na devet velikih natjecanja, dvije zlatne i tri srebrne, osam polufinala, 60 pobjeda, tri remija i 16 poraza učinak je koji Červaru nudi i kredit povjerenja glede. Baš kao i sveukupni rezultat na klupi kauboja: 114 pobjeda, osam remija i 27 poraza od 14. svibnja 2002. godine i ogleda sa Švicarcima.
Europsko prvenstvo u Austriji novi je izazov. Bez obzira na to što rezultatskog imperativa nema, što je momčad pomlađena, Lino je od onih koji letvicu sami visoko podižu.
Nakon što je prošlog ljeta protiv Grčke osigurao put na Europsko prvenstvo s prve pozicije u kvalifikacijskoj skupini, u Komotiniju je već gledao prema Grazu.
– Mi smo prvi iz svjetskog vrha, već na Svjetskom prvenstvu, počeli s pomlađivanjem momčadi. Pred igrače uvijek postavljam visoke ciljeve, zato se zna javiti i otpor. Priča o idili između trenera i igrača je laž, uvijek je prisutna borba za mjesto pod suncem, svaki je trening borba između trenera i igrača. Igrač koji otpada loše se osjeća kada više nije dio cjeline, ali trener mora tražiti nove glumce jer donose nešto novo – kratkim je monologom Červar otkrio stranu svoga izborničkog posla o kojoj se rijetko zbori.
U Austriji je u rukometnoj obitelji dosta novih lica, ozljede su opet donijele probleme, ali Lino ide svojim putem gledajući prema Londonu i Olimpijskim igrama 2012. godine. Vizija mu nikad nije nedostajala. Štoviše, neki su ga teško slijedili. Ovaj put, Austrija je samo etapa. U Hrvatskome rukometnom savezu su čak spremni da bude i žrtva pijuna za kraljicu. Po običaju, Lino ništa ne obećava, traži od igrača prije svega srce na parketu. Hoće li to biti dovoljno za veselje na kraju, vidjet ćemo. Jer u trenutku kada su i ostali počeli preslagivati snage i uvoditi nove igrače teško je nuditi čvrste prognoze.
niti jedan trener ni prije ni poslije line neće napravit što je on uspio. ovo nije priča dobio je super igrače lino je uspio od razvaline stvorit čudo. lino hvala