Ako je Lionel Messi osvajanjem pete Zlatne lopte (možda) napokon uvjerio svijet kako je najbolji nogometaš svih vremena, je li Luka Modrić uvrštavanjem u svjetskih idealnih 11 dokazao primat na domaćoj sceni i zacementirao najviše postolje zapriječivši prolaz Ivanu Rakitiću? Dakako, ovdje govorimo o najboljemu hrvatskom nogometašu novije ere, još uvijek nedostojnom usporedbe sa Šukerom, jedinim našim čovjekom u najužoj konkurenciji za Zlatnu loptu, genijalcem koji je 1998. iza leđa ostavio Brazilca Ronalda, a pozicionirao se iza pobjednika Zidanea.
Kao što su se cijelu karijeru međusobno natjecali Boban, Prosinečki i Šuker, tako se danas za primat najboljega Hrvata nesmiljeno nadmeću Obrovčanin i ‘Švicarac’, svaki na svoj način poseban, osebujan, maestralan i ugledan. I, hvala Bogu, toj utrci ne nazire se kraj jer Luki je tek 30 godina, Raketi uskoro 28 i obojica će možda tek odigrati svoje najbolje utakmice. U dresu Hrvatske, bilo bi poželjno...
Kod svih nezamjenjiv
Luka Modrić uvršten je u svjetskih idealnih 11, što je najveće priznanje za našega nogometaša nakon Šukerove ‘98. Sitne, zavidne duše možda će reći kako je ovo nategnuta priča s obzirom na Realovu lošu godinu i silne Lukine tegobe s ozljedama. Ali nije li Modrićeva veličina upravo u tome; kada igra on, igra i Real Madrid i njegova pojava bila je neprocjenjiva kod trojice svjetskih trenera; Mourinha, Ancelottija i Beniteza. Zbog toga su mu nogometni profesionalci iskazali osobitu čast i glasovali za njega honorirajući otmjenost, eleganciju, profinjenost, Božji dar da bude posvuda na igralištu u isto vrijeme.
Vezist Peleove visine
Da, taj vezist Peleovih gabarita, ne viši od 174 centimetra, lagan, lepršav poput lastina repa, jedini je hrvatski as koji je u redovima velikoga svjetskoga kluba bio dominantna, nezamjenjiva figura. Taj će ga doseg lansirati u orbitu, uz bok Gorana Ivaniševića, Ivana Balića i Ivice Kostelića, najznačajnijih hrvatskih sportskih muških figura 21. stoljeća. U globalnom smislu Balića i Kostelića već je nadmašio premda Luki Modriću prijeti opasnost da veličanstvenu karijeru zaključi bez značajnoga dostignuća u reprezentaciji i sve svoje počasti zasluži u dresu španjolskoga poslodavca.
Na istom je tragu i njegov najveći konkurent, ali i prijatelj Ivan Rakitić, čovjek koji vjerojatno ima pravo na trunku zavisti i gorčine. U najboljoj godini karijere, u kojoj je osvojio čak pet trofeja i postigao pogodak u finalu Lige prvaka, Raketa je mogao pronaći mjesto u svjetskih idealnih 11. Barcelona je gazila, nogomet je prštao u svoj svojoj ljepoti, a Ivan je bio njezina zvijezda, možda i otkriće sezone. U godinama koje dolaze, počevši s ovom, u kojoj Barcelona i dalje igra bogovski, Ivan Rakitić nastavit će svoj lov na Luku Modrića.
Nadamo se da će naši sportski heroji u eri jurnjave Real Madrida i Barcelone, pa i žestokoga međusobnoga mačevanja, u lipnju pronaći još dodatnu trunku motiva, energije i odlučnosti. Ono što su nam ostali dužni u Brazilu prije dvije godine Luka i Ivan imat će prilike nadoknaditi na Euru u Francuskoj. Kao što vječni gubitnik s reprezentacijom, briljantni Messi, u domovini još uvijek živi u sjeni svjetskoga prvaka Maradone, očekivali bismo da s jednakim žarom Modrić i Rakitić zavide ostavštini Prosinečkoga i Bobana. Možda su Luka i Ivan u klupskim dresovima svojim izvedbama i trofejima već nadmašili Žutoga i Zvonu, ali po karakteru, izvrsnosti, karizmi i rezultatima koje su postigli kao reprezentativci teško da mlada i stara garda hrvatskih majstora mogu stati u istu rečenicu.
Jednom bili vatreni i, bojimo se, teško ih je, gotovo nemoguće ponoviti. Robijevo i Zvonino majstorstvo, Štimčevu i Bilićevu hrabrost, žestinu i odlučnost, Šukerovu hladnokrvnost i ubojitost, Ćirino liderstvo, autoritet, instinkt i kompatibilnost s grupom.
Ali, zar će Luka i Raketa dopustiti da se njihova era na velikim natjecanjima s Hrvatskom pamti samo po jednoj velikoj pobjedi, nad Nijemcima, i promašenim penalima protiv Turaka?
>> Rakitić je imao puno bolju godinu od Modrića, a nije u idealnoj momčadi