Toni Kukoč, Stojko Vranković, Dino Rađa, Vladan Alanović, Franjo Arapović, Danko Cvjetičanin, Alan Gregov, Arijan Komazec, Aramis Naglić, Velimir Perasović i Žan Tabak, predvođeni legendarnim kapetanom, košarkaškim Mozartom Draženom Petrovićem prije točno 20 godina osvojili su srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Barceloni.
Izbornik ove zlatne generacije hrvatske košarke bio je Petar Skanski.
Bile su to prve ljetne Olimpijske igre na kojima je Hrvatska nastupila od svoje samostalnosti, a jedan od najupečatljivijih trenutaka svakako je susret hrvatskog Dream teama s onim američkim, prvim, jedinim i pravim Dream teamom, igračima iz NBA lige koji su tada prvi put nastupali na Olimpijadi.
Svi još pamte poznato "Spusti se, Franjo", nakon Arapovićeva vješanja na koš i vodstva Hrvatske protiv moćnog američkog stroja.
Za Hrvatsku, u kojoj je u to vrijeme bjesnio rat i čiju je trećinu terirorija okupirao velikosrpski agresor i domaći pobunjeni srpski teroristi, ovakav veličanstven nastup hrvatskih košarkaša, ali i tenisača Gorana Ivaniševića i Gorana Prpića koji su osvojili bronce, bili su dodatni poticaj i trenuci ponosa i slave u borbi za promociju i priznanje Hrvatske.
Prije 20 godina smo bili u ratu i agresor koji se buni na proslavu Oluje ne želi priznati da su sljedeće tri godine terorizirali hrvatske građane. Evo agresori tri godine prije oluje što ste radili na 1/3 hrvatske države? Niste htjeli da se integrirate u sustav RH već ste se htjeli odvojiti i pripojiti Srbiji a nikad niste tamo pripadali. Pupovac ne želi da ide na proslavu Oluje a za vrijeme agresije i poslije nje prima plaću iz proračuna tj živi na grbači hrvatskog naroda. Nisam čuo da je Pupovac bio protiv agresora ali i ako je bio nisu ga agresori smatrali relevantnim za njihova pitanja i kao takav uvijek je mlatio praznu slamu. A mi Hrvati te 1992 imali smo viziju kakvu državu želimo. Prosperitetnu i zemlju gdje ćemo zadovoljno živjeti od svog rada. Sve bi bilo lijepo da nismo izglasali lopove u Sabor koji su nam taj prosperitet i zadovoljstvo ukrali. Koju je volju imao taj narod prije 20 godina a koja apatija vlada 20 godina poslije. Žao mi je što smo prokockali našu šansu i djeci dali u nasljedstvo da vračaju naše nestašluke.