U nedjelju će Ivica Kostelić započeti svoju 15. sezonu u Svjetskom kupu. Kakvo je stanje s najosjetljivijim karikama njegova tijela, s koljenom i leđima?
– Leđa su dobro, a koljeno je osjetljivo i zahtijeva stalnu njegu. Uglavnom su to drenaže i oblozi, plus voltaren i tradicionalna injekcija za hrskavicu. Nju primam svaka dva ili dva i pol mjeseca i to kod istog liječnika, Rolfa Homeistera, u klinici u Bad Ragazu. To je preparat napravljen na mojoj genetskoj bazi i samo taj liječnik radi tu smjesu.
Priznaje da mu nisu drage interpretacije o tome kako je to njegov posljednji juriš na Veliki globus.
– Bude li zdravlja, to sigurno nije moj posljednji pokušaj. Ja ću i dalje skijati. Najmanje do Sočija i barem još jednu sezonu nakon.
S obzirom na to da je ušao u veteranske godine, 23. studenog napunit će 33, što je to što ga tjera da i dalje tako spartanski živi? Jesu li to neostvareni ciljevi poput pobjede na Sljemenu i olimpijsko zlato?
– Prvo je to što to volim, to me ispunjava, a onda što se volim natjecati. Volim napredovati, provoditi svoje vrijeme u blizini svojih granica. Osim toga, imam i radne navike koje me drže kad sam manje motiviran. Uglavnom je to ljubav, a tek onda pojedinačni ciljevi.
Janičina uloga bit će ista kao i prošlih sezona. Njeni savjeti i njezin špurijus oko neke staze vrlo su dragocjeni.
– Ona je nominalno trenerica, a zapravo sestra i to ne bilo kakva, nego sestra veliki šampion, što ima dodatnu težinu.
S njim je i dalje njegov neumorni otac Ante. Kako se tata drži sa 74 na leđima?
– Hvala Bogu, ne posustaje.
Ivica priznaje da u ovoj fazi karijere ne bi ni mogao raditi s nekim drugim.
>>Što je još naš skijaški profesor rekao u intervjuu, pročitajte danas u tiskanom izdanju Večernjeg lista<<