Izborniku Zlatku Daliću nakon poraza od Francuza, između pohvala na račun svoje momčadi, u jednom trenutku otelo se i ovo:
– Brine me što primamo pogotke kao na traci, na tome trebamo raditi – izjavio je Dalić i dao nam povoda za analizu. Oba dijela te rečenice.
Krenimo, dakle, od izbornikove pokretne trake. Ona je, a ovdje govorimo o našoj obrani, u 21 utakmici nakon Svjetskog prvenstva u Rusiji primila čak 34 pogotka ili 1,61 po utakmici te reprezentacija u tom razdoblju jedva ima pozitivnu gol-razliku, 35:34.
Idemo dalje: Hrvatska je u toj 21 utakmici samo tri puta uspjela sačuvati mrežu (protiv Engleske 0:0, Slovačke 4:0 i Mađarske 3:0), ali to nije uspjela u čak osam posljednjih utakmica.
Samo Island prima kao mi
Pogledamo li sve tablice Lige nacija u sezoni 2020./2021., u kojoj se natječe 55 reprezentacija u četiri lige, hrvatska reprezentacija jedina je u Europi, uz Island, primila čak 11 pogodaka! Mi imamo gol-razliku 6:11, Islanđani 2:11, a između te dvije momčadi ugurala se Švedska s minusom od 7 pogodaka ili gol-razlikom 1:8.
Raširimo li sliku i vratimo se još i na prvu sezonu Lige nacija iz 2018. godine, Hrvatska u tom natjecanju u ukupno osam utakmica ima doista poražavajuću gol-razliku 10:21! Četiri od pet reprezentacija s kojima se naša reprezentacija sastala u tom natjecanju, Španjolska, Engleska, Portugal i Švedska, na Svjetskom prvenstvu 2018. bile su slabije plasirane od Hrvatske, kao i na Fifinoj rang-listi u ljeto iste godine. Englezi, Španjolci i Portugalci u međuvremenu su nas preskočili, no to sad nije tema...
I još jedan podatak: Hrvatska je u prve četiri utakmice prve sezone Lige nacija primila 12, a sada, nakon četiri nastupa u drugoj sezoni, 11 pogodaka. Eto, nije baš sve tako crno...
Iako, objektivno sagledavajući situaciju, s takvom obranom, prozračnom i šupljikavom poput čipke, Dalićeva Hrvatska još ima i blistav rezultat. Plasman na Europsko prvenstvo još uvijek razoružava svaki iole kritički pogled, i na negativnostima u ovom trenutku doista ne treba jahati.
Međutim, kada je Dalić izgovorio “na tome trebamo raditi”, apostrofirajući propusnost obrane, onda neke stvari možda zahtijevaju propitkivanje. Evo primjera: naša je obrana u Ligi nacija od 2018. godine primila ukupno 21 pogodak, od toga 15 kada je u sastavu bio Lovren, 16 s Vidom, a deset kada su njih dvojica činila stoperski tandem.
Najgrublje rečeno (jer obranu, naravno, ne igraju i ne čine samo stoperi), šesticu u Španjolskoj prije dvije godine primili su u duetu Mitrović i Vida, a četvorku u Parizu, te jedan protiv Švedske Lovren i Ćaleta-Car. Dakle, izbornik Zlatko Dalić je, gradeći novu reprezentaciju, na najosjetljivijim pozicijama u momčadi, stoperskim, u Ligi nacija koristio samo četvoricu igrača, od kojih je Mitrović odavno već izvan njegova radara.
Dakle, tu smo praktički dobili samo jedno pouzdano rješenje, u liku šibenskog diva Ćaleta-Cara, dok se nasljednici Lovrena i Vide, obojice duboko u 32. godini, još ne naziru.
Za usporedbu, Francuzi su u ovom natjecanju promovirali 21-godišnjega stopera Leipziga Upamecana, za Tursku igra 20-godišnji stoper Schalkea Ozan Kabak, za Španjolsku 23-godišnjak iz Villarreala Pau Torrres, a 23-godišnji Srbin Milenković iz Fiorentine već ima 23 nastupa za nacionalnu momčad...
A koga ima Hrvatska? Ako je 18-godišnji Joško Gvardiol još premlad, nije li mladi reprezentativac Boško Šutalo već u prvoj momčadi Atalante i je li taj, dakle barem jedan novi obrambeni igrač, već mogao koji put biti priključen A vrsti da osjeti ambijent i počne se privikavati na njega?
Jedvaj izgubio poziciju
Jedini Dalićev pokušaj prema kakvom-takvom iskoraku bio je poziv Marinu Pongračiću iz Wolfsburga, ali on je otkazao zbog mononukleoze i do daljnjega je izvan stroja. Kao i ozlijeđeni Nikola Katić, dok Filip Benković propada u Leicesteru. U zaključku, i dalje nam ostaju samo vječni Lovren i Vida, te Ćaleta-Car, dok je jedan izvrsni stoper Uremović pretvoren u beka, a Jedvaj je izgubio poziciju u klubu i perspektiva mu nije ružičasta...
Sve dok je tako, dok na horizontu nema svježih snaga, a postojeće planduju u svojoj nedodirljivosti, i dalje ćemo “primati kao na traci”. Traci koja očito ima neograničen vijek trajanja...
sve u svemu, pitanje za Dalića: ako je pozvao Oršića u repku umjesto Rebića, zašto gura Pašalića?