Potiho su Splićani priželjkivali čudo, ali u Maksimiru nije bilo ni najmanjih naznaka iznenađenja. Štoviše, Hajduk je u uzvratnoj polufinalnoj utakmici Hrvatskog nogometnog kupa doživio pravi potop! Dinamo je slavio pobijedivši 4:0 (2:0), bila je to prava potvrda 2:0 prednosti iz prvoga dvoboja i tako su plavi izborili svoj 19. plasman u finale Kupa, u kojemu su 13 puta osvajali trofej. Finalni okršaj Dinamo – Slaven Belupo na rasporedu je 10. svibnja u Osijeku.
Bijeli umorni, bez svježine
Sve možebitne dvoumice oko plasmana u finale, Dinamo je otklonio već u 3. minuti kad je, nakon munjevitog protunapada u režiji Fernandesa i Šovšića, zabio Dinamov nadareni junior Josip Brekalo. Bio je to prvi Brekalov seniorski pogodak za Dinamo.
– Presjekao nas je taj rani pogodak, momčad je loše reagirala i uvukla se nesigurnost u nas. Svojim igračima ne mogu zamjeriti na želji i htijenju, ali izgledali smo umorno, bili smo teškog koraka. Dinamo je bio odličan i zasluženo je pobijedio – rekao je Hajdukov trener Damir Burić, kojemu je ovo najteži poraz na klupi Splićana.
Kad primite jedan gol u gostima iz protunapada, onda ste neoprezni. Primite li drugi, tada ste naivni. A primite li ih čak četiri na isti način, onda je to već problem igračke inteligencije i taktičkog (ne)shvaćanja nogometne igre! Dinamo je Hajduku u sva četiri navrata mrežu parao nakon protunapada! Burić pojašnjava:
– Da, domaćin nas je uništio protunapadima. Znate, mogli smo se mi zatvoriti, ali željeli smo se nadigravati, volimo napadački nogomet i ostavili smo dosta prostora plavima, što nas je preskupo stajalo. U ovoj su utakmici svjetlo dana ugledale sve naše negativnosti...
Eduardo, Stojanović, Schildenfeld, Rog, Ćorić, Soudani, Hodžić... Ta sedmorica nogometaša u svakom bi hrvatskom klubu bili standardni, a kod Dinamova trenera Zorana Mamića protiv Hajduka grijali su klupu. I to dovoljno govori o snazi plavih i Mamićevoj “glavobolji” od slatkih briga. A nedostajali su još ozlijeđeni Pjaca, Pavičić i Goncalo.
Sretni zbog Šovšića
Postava koju je Mamić izveo na travnjak, s Antolićem i Machadom na poziciji zadnjih veznih te Šovšićem ispred njih, ne samo da nije dala zraka Hajduku, nego ga je rezultatski “unakazila”! A imali su dinamovci još nekoliko šansi – Hajduk je tek jednom opasno zaprijetio – pa nije daleko od istine rečenica da su Splićani još i dobro prošli.
– Sretni smo što imamo Šovšića u svlačionici, potvrđuje zašto smo ga doveli, njegove lopte imaju oči – kazao je Zoran Mamić.
U zgusnutoj Dinamovoj sredini razbijali su se svi ofenzivni pokušaji gostiju, a kontre su bile ubitačne. Napadač Angelo Henriquez bio je trostruki dodavač, a u prvo se ime dvoboja prometnuo dvostruki strijelac Junior Fernandes.
– Očito je Čileanac shvatio poruku i nakon suspenzije se vratio u blistavom izdanju. Može Junior i bolje – govorio je Mamić, istaknuvši:
– Rani nam je pogodak olakšao zadaću, odigrali smo dobru utakmicu i nadam se da smo zadovoljili desetak tisuća gledatelja. Hvala im na potpori, nadam se da će ih u Maksimiru biti još i više, ova momčad to zaslužuje – pričao je Mamić, nakon jedne od najboljih ovosezonskih Dinamovih utakmica.
>>Brekalo: Vrištao sam od sreće nakon što sam zabio Hajduku
>>Zdravko Mamić: Nisam bio u dobrim odnosima s Brbićem, ali on je bio Hajdukov spasitelj
Dinamo je jučer igrao onako kako bi trebao igrati svaskuutakmicu, angažirano i ozbiljno. Mamić je u pravu kad kaže da im nitko ništa ne može, bar ne u HNL, ako su pravi i ozbiljni. Dinamo ima ogroman kapital u dobrim igračima i organiziran je klub, a oni kojima to smeta nek samo pate i dalje, a mi ćemo uživati, ako bude malo sreće ove godine i u grupnoj fazi LP.