Robert Prosinečki (45) u ožujku će utakmicom protiv Malte početi trogodišnji mandat na klupi reprezentacije Azerbajdžana. S tamošnjim Savezom dogovorio je suradnju do kraja kvalifikacija SP-a u Rusiji 2018. godine, a objavljeno je kako će godišnje zarađivati čak 1,2 milijuna eura.
Posao iz snova za trenutačno jedinoga hrvatskog izbornika na klupi neke europske reprezentacije; ne samo zato što će u bogatoj naftnoj oazi na Kavkazu zarađivati pet puta više od, primjerice, Nike Kovača, koji kod Šukera radi za 200.000 eura godišnje, nego i zato što Žuti u Bakuu nema nikakav pritisak.
Win-win situacija
Od njega se ne traži plasman na veliko natjecanje, nego tek pomaci u kvaliteti igre, kao i na Fifinoj ljestvici na kojoj su Azeri dramatično pali u posljednjih pet mjeseci.
Uspije li njegova misija u Bakuu, bit će slavljen i opjevan te će to iskoristiti kao odskočnu dasku za atraktivniji i unosniji posao. Ne bude li išlo, ne budu li Azerbajdžanci zadovoljni, Robert je zaštićen čvrstim i bogatim ugovorom te će ga u slučaju prijevremenog rastanka morati isplatiti. Win-win situacija za nadarenog trenera, ni u jednoj varijanti ne može ispasti loše...
Prosinečkom će glavni skaut u stožeru biti Janko Janković, a za pomoćnike angažirat će stalne suradnike Gordana Ciprića i Dragana Spasića.
Robert Prosinečki bit će tek četvrti strani izbornik na klupi Azerbajdžana. Prije Hrvata tamo su radili tek po jedan Brazilac (Torres), Makedonac (Hadžievski) i Nijemac (Vogts) što je kompliment za našeg stručnjaka koji još nikad u karijeri nije vodio nacionalnu momčad. Žuti za azerbajdžansku reprezentaciju znači odmak od staromodnih Vogtsovih metoda i pogleda na nogomet te približavanje modernim europskim nogometnim trendovima.
U Prosinečkom vide Guardiolu ili njima najbližeg i najdražeg Simeonea, trenera čvrste ruke, vrhunskog znalca, ali i strastvenog, angažiranog vođu, čiji će autoritet impresionirati igrače. Žele izbornika koji će živjeti u Bakuu, a ne poput Vogtsa momčad voditi na daljinski upravljač, iz Njemačke, koji će doći u Baku samo na okupljanje igrača i u banku po plaću.
Azerima je posebno drag Simeone, jer njihova je država glavni sponzor madridskog Atletica za 12 milijuna eura godišnje. Na dresovima španjolskog prvaka je reklama "Azerbaijan, Land of Fire', a sponzorstvo među ostalim uključuje i prijateljsku utakmicu Atletica i reprezentacije Azerbajdžana.
Sportska ekspanzija
Pokušaj buđenja nogometne reprezentacije tek je djelić sportske ekspanzije Azerbajdžana. Naime, glavni grad, dvomilijunski Baku, nakon što je izgubio domaćinstvo Olimpijskih igara 2020., sljedeće godine bit će domaćin prvih europskih OI, a 2020. godine u njemu će se igrati četvrtfinale Europskog prvenstva. Izgradnja nacionalnog stadiona od 64.000 mjesta u završnoj je fazi...
Sve ovo preslikana je ruska priča o Putinovu otvaranju prema svijetu putem sporta, Olimpijskih igara u Sočiju i Svjetskoga nogometnog prvenstva. I Azerbajdžan ima svoga "Putina", 52-godišnjeg predsjednika Ilhana Alijeva, autokrata kojemu se Europski parlament u rujnu obratio zbog konstantnog ugnjetavanja i progona branitelja ljudskih prava, oporbenih političara i novinara. Njihova borba za demokraciju traje već godinama, no glas o njoj teško se probija s Kavkaza...
>> Prosinečki: Ne mogu obećati pobjede protiv Hrvatske i Italije