Rijetko će koji sportski ekspert imati toliko odvažnosti kao Ćiro Blažević i rangirati najveće hrvatske nogometaše u povijesti. Kada govori o Šukeru i Bobanu, pretpostavljajući ih Luki Modriću, iz Ćire vjerojatno progovaraju i sentimenti prema brončanoj generaciji, iako bismo opet teško mogli naći nekoga tko bi osporio Blaževićevu tezu.
Naime, kao što je Ćiro naš najveći trener jer je Hrvatsku doveo do trećega mjesta na svijetu, tako su Šuker i Boban u tom pohodu bili njegovi najistaknutiji i najzaslužniji protagonisti. I to je ono što Luka Modrić, uza svu svoju genijalnost, vjerojatno nikada neće dostići.
Nogomet je evoluirao
Pitali smo trenerske celebrityje iz nogometa i izvan njega – jesu li Šuker i Boban doista veći od Luke i je li takva usporedba uopće primjerena?
– Nogomet je evoluirao i stalno evoluira i zato bi primjerenije bili uspoređivati igrače iz iste epohe. Nogomet je danas nešto sasvim drugo u usporedbi s onim od prije dvadesetak godina; trenažni proces, dostignuća nogometnog treninga..., sve je drugačije. Možda bi se Boban i Šuker, nedvojbeno nogometni genijalci, bolje snašli od Modrića u suvremenom nogometu, a možda lošije – kaže Joško Vlašić i dodaje:
– Danas se sve u nogometu događa u dvadeset metara, 20 ljudi koncentrirano je na malome prostoru. Danas golmani postaju stoperi, stoperi postaju zadnji vezni... Pa jedan Sergio Ramos u 90 posto momčadi mogao bi igrati centarfora. Nogomet je toliko zastrašujuće brz, toliko se toga događa u sprintu, a obrambeni igrači postali su pravi monstrumi koji podvrgavaju napadače strahovitim zahtjevima. Igrači su na terenu toliko blizu jedan drugome da je prava umjetnost pronaći slobodan prostor. I tu se Modrić, pa i Kovačić, fenomenalno snalaze, ali opet ih je nezahvalno uspoređivati sa Šukerom i Bobanom, koji su također imali magiju. Kao i Messija s Maradonom i Peleom.
Bivši hrvatski nogometni izbornik Otto Barić otprilike je na Vlašićevu tragu. Tvrdi kako mu ne pada na pamet opredjeljivati se za najvećega hrvatskog nogometaša.
– Svi su oni bili i jesu velikani i uspoređivati ih za mene je smiješno. Svako vrijeme nosi svoje – kaže Barić.
Možemo li ovako postaviti pitanje: kako biste ih rangirali, primjerice, po važnosti u njihovim klubovima? Šuker i Modrić obilježili su različite epohe Real Madrida.
– Jednako su važni! Na primjer, Modrić je danas ono što je u svoje vrijeme bio Šuker – centarfor. On ne zabija golove, ali sve organizira, priprema, sve stigne... i ima isti značaj kao napadač koji postiže pogotke – ističe Barić.
Nije dužan reprezentaciji
Je li Modrić, u odnosu na Bobana i Šukera, ostao dužan reprezentaciji?
– Nije, jer daje koliko može. Naime, kad si u klubu, kad si uigran s momčadi koja se ne mijenja, onda se zna što se od tebe očekuje i u tom okruženju bolje funkcioniraš. A u reprezentaciji se stalno nešto mijenja; novi su izbornici, novi zahtjevi, nova očekivanja. I onda je tu teško uvijek biti najbolji, postići vrhunski rezultat – dodaje Barić i naglašava:
– Vi ćete se sad možda nasmijati, ali pitam ja vas: je li važnije i veće treće mjesto na svijetu s reprezentacijom ili dva druga mjesta u Europi s klubovima (Rapid, Salzburg, nap.a., koje je do europskih finala doveo Barić)? Da biste stvorili momčad za europski finale, trebaju vam možda tri-četiri godine rada, dok je reprezentacija konstanta koja je bila dobra i prije i poslije trećega mjesta na svijetu.
Tako će i nakon ove, a i svih sljedećih neformalnih anketa, ishod o najvećemu hrvatskom nogometašu ponovno ostati – neodlučen. Bobana, Šukera i Prosinečkog vrednovat ćemo u svom, Luku u svom vremenu. Kao i ostale majstore koje smo ovom zgodom nepravedno izostavili: Bajdu Vukasa, Stjepana Bobeka, Dražana Jerkovića, Josipa Skoblara...
Zar smo, primjerice, zaboravili kako je ‘Monsieur But’ iz Privlake jedina hrvatska Zlatna kopačka Europe, tri puta zaredom najbolji strijelac francuske lige, rekorder po broju golova u jednoj sezoni u Francuskoj (44) i da ga je do dana današnjeg u ligama petice nadmašio samo – Messi.
Kad sve to stavimo na papir, doći ćemo do nove dvojbe i polemike oko Luke Modrića: je li on, pokraj maestralnoga Joška, uopće najveći nogometaš – Zadra?