Nije mi se, moram priznati, baš lagano bilo jutros probuditi. Ustvari, još je teže bilo sinoć zaspati. Ta noć s 25. na 26. svibnja već desetak godina, koliko mi traje karijera u ovoj profesiji, uvijek donosi neka nova pitanja. Što li bih još sutradan mogao napisati o toj, dabogda se nikad nije ni odigrala, utakmici 1999. godine. Sreća je, velika sreća, što sam tada još imao nepunih sedam godina života. Nisam baš najbolje shvaćao što se točno događa, ali i kao klinac iz najstarije vrtićke grupe mogao sam vidjeti da nešto nije u redu... I nije bilo u redu. Gospodine Krečak, nikako vam nije bilo u redu...
Rijeka je morala dobiti Osijek. Nema tu nikakve dileme. Dobila je Hajduk na Poljudu, 40 tisuća splitskih duša skandiralo je "Rijeka, Rijeka", samo da tadašnja Croatia ne bude prvak Hrvatske. Znate i sami koliko se, najblaže rečeno, ne vole Hajduk i Rijeka. Ali kad već Hajduk nije (zbog pobjede Rijeke) mogao doći do prvog mjesta na kraju, onda je i Splićanima bilo draže da to postane tadašnja momčad pod vodstvom Nenada Gračana.
Rijeka je živjela godinu iz snova. Još sezonu ranije završila je na sedmom mjestu, u onoj dobroj staroj "ligi za bedaka". A onda se nakon svjetske bronce u Francuskoj nešto počelo događati. Sklopljena je momčad mahom od domaćih dečkiju, a stigla su i dvojica "sa strane". Igor Musa iz Dragovoljca, Barnabas Sztipanovics pak iz Belišća. Pobjedu po pobjedu Riječani su bili sve bliže naslovu prvaka, no u zadnjem kolu trebalo je "samo" pobijediti Osijek. Baš je Musa zabio iz (za neke dvojbenog) jedanaesterca. Dvojben je bio samo onima koji su se i radovali tome što Rijeka na kraju nije podigla šampionski pehar...
Uzalud sad i to što je godinama kasnije u studiju HTV-a dokazano da je Zoran Krečak pogriješio što je dosudio zaleđe u 89. minuti kod ubačaja Sztipanovicsa. Uzalud je, nažalost, bio i taj pogodak glavom Admira Hasančića. Jer, dogodio se nakon što je Krečak već mahao... Navijači Rijeke u nevjerici su promatrali stari semafor na Kantridi. Pisalo je "jedan" i u rubrici "domaći" i u rubrici "gosti".
U eri kada je bilo koja TV-kuća mogla sa svojom kamerom ući na stadione i snimati utakmicu za arhivski materijal, snimka slovenskog POP TV-a pokazala je da je Krečakovo mahanje bilo neopravdano. Tada je Vlatko Marković, predsjednik HNS-a otvoreno rekao da je titulu uzeo najkatoličkiji klub na svijetu. Jer se prvenstva osvajaju po stupnju katolicizma unutar jednog kluba. Ili je tako to tada bilo...
- Nećemo valjda na temelju snimke slovenske televizije procjenjivati je li gol regularan ili ne? Je li mrlja na prvenstvu i Rijekin penal kad smo mi igrali u Maksimiru - govorio je pokojni Marković.
Rijeka je 21. svibnja 2017. godine proslavila dugo čekanu titulu prvaka. Cijeli grad je gorio od sreće, jednako kao što se tog 26. svibnja 1999. topio od tuge.
Rijeka-Osijek 1-1 (26. svibnja 1999.)
Stadion Kantrida. Gledatelja: 22.000. Strijelci: 0-1 Bubalo (42'), 1-1 Musa (54' - 11m).
Rijeka: Tafra, Mijatović, Ivančić, Milinović, Čačić, G.Brajković (68' Balaban), Agić (73' Pilipović), Musa (85' Matsubara), Sztipanovics, Hasančić. Trener: Nenad Gračan.
Osijek: Galinović, Beljan, Vidović, Ergović, Lasić, Vranješ, Gašpar, Perković, Prišč, Beširević, Bubalo. Trener: Stanko Poklepović.
Sudac: Alojzije Šupraha (Split). Pomoćnici: Zoran Krečak (Šibenik) i Slavko Kaurić (Glina).
Kako se imbecilno piskaralo nije sjetilo slučaja Tomić, koji je svojevremeno bez prava nastupa igrao za Rijeku protiv Dinama, što je naposljetku i sud zaključio, ali Dinamu izgubljena titula prvaka Juge nije vraćena.