Prva sam hrvatska skijaška olimpijka

Kad smo dogovarali razgovor sa Sonjom Antić-Bašić, prvom hrvatskom skijaškom olimpijkom u alpskim disciplinama, spremno je pristala, uza samo jednu zamolbu.
– Samo da nije za skijaške utakmice. Redovito ih pratim – pojasnila je.
Sonja Bašić godinama je bez premca bila najbolja hrvatska skijašica u alpskim disciplinama. Bila je studentska prvakinja Jugoslavije 1955. godine. Na Jahorinskom kupu te je godine pobijedila i buduću olimpijsku prvakinju Renee Colliard. Prati ju je glas  “nepobijeđena druga”, uvijek iza legendarne Slovenke Slave Zupančič.

Skijaški stručnjaci već su je okitili nazivom “prva Janica”. Kažu da do pojave snježne kraljice Hrvatska nije imala tako dobru alpsku skijašicu. Sonja Bašić na to odmahuje glavom.
– Janica je jedinstvena, nema prave usporedbe. Ona je čudo, trijumf genijalnosti, jedinstven spoj talenta, volje i tjelesnih predispozicija. Osim toga, neobično volim njezin duh – objašnjava s divljenjem.

Ipak, s Janicom dijeli peh ozljeda. Sonja Bašić trebala je prije točno 50 godina nastupiti na Olimpijskim igrama u Cortini d’Ampezzo kao jedina Hrvatica u reprezentaciji. Dva loma nogu, jedan samo nekoliko tjedana prije Igara, spriječio ju je u tome.

– Već su me bili izmjerili za uniformu i slikali. Dobila sam i trening broj 85 – prisjeća se.
Sonja Bašić, rođena Primorka iz Bakra, prvi je put na skije stala kao djevojčica u Delnicama. Kad se preselila u Zagreb, počela je redovito skijati, najprije u klubu  Naprijed, a zatim u Mladostu. Na suhe treninge bi odlazili na atletsku stazu na Savi, trčali cross i sedmoboj. Trenirala je s proslavljenom sportašicom Milkom Babović i njezinom sestrom. Vikendom bi pješačili na Sljeme. Snježni treninzi bili su na Sljemenu, Kranjskoj Gori, Krvavcu i Kredarici, nekad u Austriji. I svugde su pješačili jer – nije bilo žičara.

Satima do vrha
– Za uspon do cilja na Crvenom spustu trebalo nam je 45 minuta. Uzmete skije na rame i penjete se do cilja. Zato smo trenirali kraće discipline, većinom slalom – kaže.
Kad su išli na neki kup na makedonsku Šar planinu, opremu su im teglile mazge. Do planinarskog doma na vrhu Krvavca pješačila je, i to noć prije Badnjaka, četiri sata u društvi dvoje hrvatskih skijaša – Stanislava Markulina i Joje Modrića.

– Sama sam nosila svoju opremu. To je bilo pitanje časti – kaže. Kolegijalnosti je bilo, i to mnogo. Kad je jedne godine u Kitzbu00FChlu slomila nogu u spustu, dečki su je do liječnika nosili – na leđima.

Oprema je bila nezamisliva za današnje uvjete – skijali su na dugim skijama, dužima od dva metra, a dresova, koji su danas, kaže, “kao da idu na mjesec, a usto i izlozi za reklame”, nije bilo. Skijalo se u onome što imaš.

– Zavidjeli smo Talijankama i Francuskinjama na kostimima. Na sreću, imala sam rođake u Švicarskoj koji su mi poslali divne lasteks “špicerice”. Bila san izvan sebe od sreće – kaže S. Bašić.
U ono doba skijaši su – radili. Njezin najbolji prijatelj, Tine Mulej, bio je lovočuvar, nepobjediva Slovenka Slava stolarica, a mnogo ih je radilo u Željezari Jesenice.

Akademska karijera
Sonja Bašić redovito je studirala anglistiku i bila odlična studentica. Nakon tih dviju ozljeda, zaključila je, bez žaljenja, da je vrijeme da se povuče iz aktivnog skijanja i posveti fakultetu i obitelji. Postigla je iznimnu akademsku karijeru – od asistentice, preko redovne profesorice do šefice Katedre za amerikanistiku. Bila je prva dekanica Filozofskog fakulteta od 1992. do 1994. godine, voditeljica poslijediplomskog studija amerikanistike, a danas je profesor emeritius. Omiljena je među studentima, a generacije diplomiranih anglista prepričavaju njezinu otvorenost i neposrednost.

I nakon natjecateljske karijere, skijala je strastveno po cijeloj Europi, i to s obitelji, kćeri Ninom i tadašnjim suprugom, poznatim hrvatskim glumcem Reljom Bašićem, kojega je upoznala u Kranjskoj gori, gdje je bila na skijaškom treningu, a on na hokejaškom.

– Skijanje postane uzbudljivo tek kad ga dobro svladaš. Podrazumijeva brzinu, a time i opasnost i adrenalin. Meni je skijanje u urednom građanskom i profesionalnom životu dalo osjećaj avanture – zaključuje legendarna skijašica.

Skijaški treninzi i priprema za Olimpijske igre bili su, iz današnje perspektive, nezamislivi. Tako je Sonja Bašić u godini priprema za Cortinu provela samo 35 dana na snijegu, a od toga je 12 “otpalo” na utakmice. Režim suhih treninga “podizao” se tek u rujnu. Tad su krenula, kaže, dva oštra atletska treninga tjedno, koja su se sastojala od laganog trčanja, poskoka, čučnjeva, skok udalj i vis, prepone i sprint. Nedjelja je bila rezervirana za cross ili uspon na Sljeme, prisjeća se Sonja Bašić. Na pitanje tko je u Hrvatskoj nova skijaška nada, spremno odgovara: – Sofija Novoselić! Gledala sam je kao predvozačicu na Snježnoj kraljici i sigurna sam da će postati zvijezda.