Vahid Halilhodžić, nadaleko slavni nogometni strateg koji danas vodi reprezentaciju Maroka, gostovao je upravo u emisiji Dustraonica i uz voditeljicu Kate Lujo proveo jedno puno nogometno poluvrijeme.
Dotaknuli su se brojnih tema, pa se tako Vaha prisjetio i da je svojedobno pristao na razgovor s čelnicima modrih tek što su na njega pritisak izvršili brojni prijatelji plave krvi u venama.
– Iskreno, molio sam Boga da ljudi iz Dinama zakasne da se mogu dići i otići uoči sastanka. Na kraju sam ponudu prihvatio, neki su ljudi u BiH bili time nezadovoljni, ali otišao sam s jednom privatnom željom. U Zagrebu sam proveo divnih deset mjeseci, upoznao sam mnogo novih prijatelja.
U klubu je bilo mnogo problema, ali ostvarili smo jednu krasnu sezonu. Osvojili smo dvostruku krunu, a žao mi je samo što nismo svladali PAOK i što nismo otišli korak dalje u Europskoj ligi. Ali nikad nisam požalio što sam došao. Možda nije najljepše završilo, ali je ostalo kao lijepo sjećanje – otkrio je Halilhodžić i tome dodao:
Razgovarao sam poslije nekoliko godina sa Zdravkom Mamićem i on mi se ispričao za neke stvari. Ljudska vrlina je praštati. Dinamo je vjerojatno sada najveći klub ovih prostora – naglasio je Vaha i prisjetio se jednoga incidenta nakon najvećeg hrvatskog derbija:
– Jedna grupa navijača Hajduka bila je nekorektna, psovala me vrlo ružno. Progurao sam se između policije i otišao sam do njih, bilo ih je desetak. Iznenadili su se što prilazim i rekao sam im koliko Hajduk poštujem.
Znate, mnogo sam vremena proveo u Dalmaciji i znam koliko ljudi vole klub, to je nešto nevjerojatno. Ja sam taj klub oduvijek cijenio. Ti isti dečki potom su mi zapljeskali – prisjetio se i okrenuo temi ima li nade da ikada sjedne na klupu Bosne i Hercegovine:
– Ima mnogo ljudi koji žele da jednog dana dođem trenirati momčad u BiH. Neki su me nedavno nagovarali. No, ne mogu trenirati reprezentaciju u kojoj moram najprije gledati kako se tko zove. To je za mene nepojmljivo.
Jednom sam se našalio, rekao da bih morao uz sebe imati kao pomoćnike hodžu, fratra i popa da bih sve zadovoljio. Sport ne priznaje diskriminaciju i zato sam odustao.
Nepojmljivo je da reprezentacija ne može doći igrati u moj Mostar, u Banja Luku. To što rade tamo je sramotno, ma neću dalje... – kazao je.
Kažem ja..