U vrijeme teških stanja i dramatičnih promjena u Ciboni uvijek je uputno porazgovarati s onima koji imaju dosta životne mudrosti, a k tome su još i gradili taj klub. A Mirko Novosel (76) ne samo da je zidao ciglice velike Cibone nego je bio i njen projektant. Što otac nekad velike, danas nažalost male Cibone misli o posljednjim kadrovskim manevrima podno Tornja kojima je Aco Petrović, bivši igrač i trener ovog kluba, preko noći postao šef kluba.
– U teškom i kompliciranom trenutku imenovanje Ace Petrovića za sportskog direktora fantastičan je potez. Već dulje on je bio jako zainteresiran za takav posao jer ima ogromno iskustvo, igračko i trenersko. Moj mu je savjet da bude uporan i hrabar, da se ne demoralizira kada naiđe na nove probleme.
Nije čovjek koji se smatra Novoselovim trenerskim proizvodom izabran samo za sportskog direktora nego i za prvog čovjeka kluba u čemu će mu pomagati direktor Domagoj Čavlović koji, čini se, nikome nije sporan.
– S obzirom na dužnosti koje je preuzeo, Acu bismo mogli nazvati generalnim menadžerom kluba. No, koliko sam ja shvatio, ovo drugo je samo privremeno, dok se ne riješi pitanje novog predsjednika.
A njega je, baš kao i glavnog sponzora trebalo pronaći nakon senzacionalnog beogradskog trijumfa na završnom turniru ABA lige.
– Tih 10 dana nakon tih fantastičnih pobjeda bilo je ključno razdoblje u kojem se trebalo kovati željezo dok je vruće. Tada se mogao riješiti status kluba, postaviti ga na poziciju koju zaslužuje. Nažalost, tada se prilika nije iskoristila. Izgubljen je trenutak, predugo se slavilo...
Pa odustalo od Eurolige?
– Nije se smjelo dogoditi da Cibona na sportskom polju izbori Euroligu, a da sada umjesto nje to mjesto zauzima Crvena zvezda. Od Eurolige se odustalo olako, a ona je mogla biti magnet za sponzore. Sjećam se naše Cibone iz 80-ih. Kada smo u prvom finalu Kupa prvaka pobijedili Real, svugdje su nam vrata bila otvorena. Mi smo tada čak 66 posto proračuna ostvarivali na parketu, zahvaljujući ulaznicama, televizijskim pravima, natpisima na dresu. Za svaku utakmicu na dresu smo imali drugi natpis koji je stajao 100.000 tadašnjih njemačkih maraka po utakmici.
Bez obzira na to što su se vremena brutalno promijenila, Novosel i dalje vjeruje u staru Ciboninu gospodarsku formulu.
– Kad smo krenuli s Cibonom sredinom 70-ih, predsjednici kluba bili su ljudi iz četiriju tvrtki koje je tadašnji partijski dužnosnik Slavko Šajber animirao da pokriju deficit kluba. On je u prvoj fazi bio grozan, no malo pomalo došlo se i do suficita jer je Cibona za Kraš, Voće, Franck i Badel postala ogroman reklamni medij.
Drži da klub poput Cibone ne može živjeti tek na gradskim jaslama.
– Nijedan klub ne može ozbiljno egzistirati na gradskom proračunu jer kod nas je status sporta potpuno neriješen. A sport i kultura ne mogu bez pomoći države, no tranzicija iz socijalizma u kapitalizam kada je sport u pitanju nije riješena.
Zbog toga Mirko spas vidi samo u nekom novom Emilu Tedeschiju.
– Vidite li vi što je Atlantic Grupa napravila od svog brenda Cedevite uz pomoć košarkaškog kluba koji igra ligu sačinjenu od klubova iz osam zemalja? Pa to je sada glavno osvježavajuće piće na prostoru bivše SFRJ. Dakle, ulaganje u košarkaški klub nije donacija, nije bacanje novca u kanal, već je to najbolji reklamni pano.
Mirko kao da sanjari o tome da se Cibone prihvati Agrokor.
– U Ciboninu tornju posluje najjača hrvatska tvrtka za koju nekoliko milijuna eura godišnje ne bi bilo problem, a Cibona bi za Agrokor bila itekako marketinški iskoristiva jer u Europi još uvijek ima veliko ime. Gazda jedne takve tvrtke ili njegov pouzdan čovjek mora biti predsjednik kluba, a na tome je dosad zapinjalo jer su zadnji predsjednici bili političari.
Aco nemoze naci posao kao trener ali ce sada otvoriti vrata svome frendu Raznjatovicu koji mu nije uspio naci posao iako je rekao da izabiru opcije, hahahahahah, konfliktna,iskomleksirana licnost!!