Deset najzvučnijih i najkvalitetnijih klubova u Europi bilo je ljetos dosta aktivno na tržištu transfera, ali ne onoliko koliko biste očekivali. Bilo je dosta besplatnih transfera, ali istini za volju, i dosta ogromnih transfera poput Messija u PSG. Ovo su ocjene transfera po dojmu ‘na papiru’. Kad dođu rezultati vjerojatno će neke ocjene već nakon jedne sezone biti drukčije.
Manchester City (3/10)
Ovdje će dosta ovisiti o tome hoće li Manchester City do kraja prijelaznog roka dovesti Harryja Kanea. Ako ga ne dovedu, ajme majko, znači “samo” ste platili 117 milijuna eura za svojeg, ne znamo, jedno 12. ofenzivnog veznjaka u sastavu, ne kronološki, nego količinski. Možda se šalim, ali kad krenemo nabrajati svakoga tko je u prošloj sezoni barem tri puta odigrao na toj poziciji (De Bruyne, B. Silva, Foden, Gündoğan, Mahrez, Sterling, F. Torres) i shvatimo da je zapravo sedam igrača koji bi uz Jacka Grealisha mogli igrati tu poziciju ove sezone, a da postoji samo jedan pravi napadač u liku Gabriela Jesusa, koji nema kontinuitet forme, shvatimo da je prijelazni rok bez dovođenja Harryja Kanea pravi promašaj. Ako dovedu Kanea, ocjena skače na osmicu.
Manchester United (8/10)
Da je netko navijaču Manchester Uniteda prije početka prijelaznog roka ponudio prijelazni rok u kojem će im doći Varane i Sancho, a otići Romero i Tuanzebe, svaki bi to objeručke s osmijehom na licu prihvatio. Ole Gunnar Solskjaer gradi ozbiljnu momčad, punu gladnih, iskusnih i kompetitivnih nogometaša i sada prva jedanaestorka Manchester Uniteda izgleda stvarno moćno. Jedino što je spriječilo ovaj prijelazni rok da dobije ocjenu 9 ili 10 jest nedostatak pojačanja na poziciji zadnjeg veznog na kojoj su Fred i McTominay, igrači koji nisu razina za najviša postignuća, barem ne još.
Chelsea (7/10)
Dokazani napadač i strijelac koji može dati 20 golova po sezoni je, čini se, jedini dio nedovršene slagalice koji je nedostajao Thomasu Tuchelu u Chelseaju. Romelu Lukaku je čovjek koji je od dječjih dana htio igrati za Chelsea zbog Drogbe, koji je već s 18 zaigrao za Chelsea, a zatim se dokazao u Evertonu, Unitedu i konačno Interu, i sad se vraća u svoj klub za ogromnih 100 milijuna eura, ali čini se da će vrijediti, da je sad kompletan. Chelsea nije trebao puno filozofirati, vrlo su jaki na svim pozicijama, a s niza posudbi vratio se i stoper Trevor Chalobah u kojem je Tuchel prepoznao nevjerojatnu kvaliteta za vanjskog stopera u 3-5-2 formaciji. Neki momci su otišli, ali ionako nisu bili u prvom planu.
Liverpool (4/10)
Možda se pouzdaju u nadu da ne mogu imati nesreće s ozljedama dvije sezone zaredom, ali više to treba gledati kao da ne uče iz svojih pogrešaka. Liverpool je trebao proširiti kadar, dovesti neko novo ime u vezni red, napraviti nešto osim potencijalno zakrpati sve stoperske probleme s Ibrahimom Konateom. U redu, vraćaju se i van Dijk i Gomez, ali u sredini nema inspiracije osim ako netko poput Thiaga ili Shaqirija ne eksplodira ove sezone kad je Wijnaldum otišao. Uglavnom, slab prijelazni rok.
PSG (10/10)
Može pričati tko što hoće o financijskom fair-playu, o plaćama i sličnome, ali ako bez odštete dovedeš Messija, Ramosa, Donnarummu i Wijnalduma, to mora biti jedan od najboljih prijelaznih rokova u povijesti. Uloviti ih u vrijeme kad nisu pod ugovorom i dovesti u svoj klub samo po sebi je izazov, a zbog dobrog tajminga PSG si je uštedio minimalno 300 milijuna eura u odštetama za ova četiri igrača. Možda ne osvoje ništa pa ćemo za godinu dana ovo ocijeniti dvojkom ili sličnom ocjenom, ali se zasad na papiru, uz pametan transfer Hakimija za 60 milijuna eura, PSG jednostavno čini nezaustavljivim.
Juventus (5/10)
Prosjek, doslovno prosjek. Kažu da nekad ne treba kupovati na tržištu i postojale su takve momčadi, ali ova Juventusova od prošle sezone trebala je više osvježenja. Osim Chiese i Ronalda nitko se nije doimao pravom prijetnjom, a možda će to iz drugog plana pokušati naći u Manuelu Locatelliju koji je za 35 milijuna eura došao iz Sassuola, čovjeku koji je odigrao vrhunsko Europsko prvenstvo ovog ljeta i bio važan kotačić u naslovu prvaka s Italijom. S Allegrijem bi to trebalo izgledati drukčije, vrlo vjerojatno i puno zanimljivije od Pirlova dosadnog Juventusa. Samo je trebala još neka nova iskra, možda neki napadač koji promašuje manje od rekordera po promašajima Morate.
Bayern (5/10)
Bayern je odradio jedan dosadan prijelazni rok. Dolazak stratega Juliana Nagelsmanna u paketu sa stoperom Upamecanom iz Leipziga velike su vijesti, ali kad uzmemo u obzir da se u ovu sezonu ulazi bez Alabe, Boatenga i Martineza, ne čini se da je to nadomješteno. Osim toga nema pretjerano istaknutog posla na tržištu u Bavarskoj, ostatak ekipe je zanimljiv i zapravo münchensku momčad nepredvidivom čini činjenica da će Nagelsmann svoje apsolutno nove ideje, dosad neviđene u klubu, htjeti nametnuti u klub. Pa ćemo tako vjerojatno gledati i nove verzije Lewandowskog, Kimmicha, Comana i društva. Iskreno, prijelazni rok niti smrdi niti miriše previše.
Real Madrid (4/10)
Na početku godine izgledalo je sjajno kad je objavljeno da će David Alaba još pojačati obranu Reala, a sad se nakon odlazaka Ramosa i Varanea čini kao da to neće dovoljno nadomjestiti gubitke. Jedan top igrač nikad neće moći zamijeniti dva top igrača, i tu pritisak ide na Nacha i Militaa koji moraju pristupiti zadatku. Osim toga Real više-manje nije radio ništa; vratio im se Bale s posudbe i to je to. Dosta neinspirativno, pogotovo kad već ima dosta vremena otkako je novi (stari) strateg Carlo Ancelotti sjeo na klupu i očekivao se neki novitet. I Real se nosi s financijskim poteškoćama pa je ovo jedan stidljiv prijelazni rok nakon kojeg je opet sve na leđima Benzeme, Modrića, Kroosa i Casemira, u ovom izdanju bez kapetana Ramosa.
Barcelona (2/10)
Kakav nered. Barcelona je ovog ljeta dovela četiri igrača, od kojih su tri bila bez odštete (Garcia, Agüero, Depay), a jedan jako jeftin (Emerson), a do samog početka prvenstva nisu znali hoće li ih moći uopće registrirati. Morali su srezati iznos plaća, a na kraju su prisilni odlazak Lionela Messija i smanjenje plaće Gerarda Piquea spasili priču. Aguero je došao igrati s prijateljem, a sad ga nema. Svjetlo na kraju tunela je, čini se, transfer Memphisa Depaya koji je u životnoj formi i s Frenkiejem de Jongom bi mogao napraviti neku magiju na terenu. Osim toga, financijsko dno i pohlepno poslovanje kojim su doslovno otjerali Messija iz kluba nikako ne može dobiti dobru ocjenu.
ATLéTICO MADRID (6/10)
Vjerovali ili ne: Atlético Madrid je za Rodriga De Paula iz Udinesea platio najviše za jedan transfer, 35 milijuna eura, od, hajdemo to tako reći, velike španjolske trojke – Barçe, Reala i Atlética. De Paul je prošle sezone bio fantastičan i čini se da je po Simeonovoj filozofiji dovoljan da samo malo strateški i psihološki promijeni pristup utakmici, dovoljno da se ne uđe u kolotečinu. Iako nisu puno poslovali, bitno je naglasiti da je Atlético zadržao važne igrače u momčadi koji su imali neke ponude, poput Saula, Carrasca i Gimeneza.