Amir Zulić jedan je od najtraženijih domaćih sportskih psihologa, a inače je predavač na Nogometnoj akademiji HNS-a, na kojoj je dotični predavao Tudoru, Bjelici, Kopiću, Jurčiću, Mamiću... Kao takav i on je pozvan nešto reći:
– Naši se zasad prilično dobro drže zadane taktike. Možda nisu igrali lepršavo, no to je bio funkcionalan nogomet. Dečki su uporni i stabilni i ne čine pogreške koje bi mogle dovesti do pogotka.
>> Šaljite nam navijačke fotografije i videosnimke na javi@vecernji.net - ovako se pripremaju vatrogasci iz Jastrebarskog
Osim toga, momčad u Luki Modriću ima i vođu za primjer. Premda je promašio jedanaesterac u igri, hrabro je odlučio izvesti i onaj u raspucavanju.
Funkcionalno su homogeni
– Nije dovoljno biti samo hrabar da bi se uspjelo. To je dobro kao osnova, no bilo bi i dobro biti spreman. Teško je očekivati da će netko, nakon 120 minuta četvrte utakmice na SP-u, nakon naporne sezone, biti racionalan i objektivan. Zato imaju trenera koji mora donositi takve odluke umjesto igrača jer osjećaj odgovornosti i želja da se pomogne mogu prebaciti igrače da precijene svoje trenutačne mogućnosti. Uvijek se sjetim polufinala Eura iz 2000. Italije i Nizozemske. Talijanima je bio isključen igrač, a Nizozemci su u 120 minuta imali dva neiskorištena jedanaesterca – Kluivert i De Boer – a potom su i izgubili na jedanaesterce jer je kapetan De Boer opet promašio.
Puno je neiskorištenih jedanaesteraca na ovom Prvenstvu!?
– Prosjek neiskorištenih jedanaesteraca u raspucavanju obično je oko 25 posto, a u utakmici Hrvatske i Danske bilo ih je šest neiskorištenih od 11 izvedenih što je više od 50 posto. Suci vratarima vidljivo toleriraju raniji izlazak s crte i to očito daje veću draž. Ovako je zanimljivije navijačima.
Hrvatski izbornik Zlatko Dalić zacijelo je spreman i na takav scenarij. Kako on djeluje na momčad?
– Djeluje dosta mirno. Ne nastupa s pomopoznim najavama u stilu “bit ćemo prvaci”. To je način kako i ja radim sa sportašima. Usmjeren sam da pokušaju kontrolirati ono što mogu, da se usredotoče na taktičke zadatke, ali i da su mirni i opušteni. Do velikog rezultata neće vas odvesti pričanje “mi smo najbolji”. To je samo jedan sportaš u povijesti govorio i u tome uspio, bio je to Muhammad Ali, a sada se to svima sviđa.
Što je najvažniji izvedbeni postulat u vrhunskom sportu?
– Najvažnije je da se usredotočite na izvedbu, a ne na ishod. Bitno je da ste koncentrirani na ono što trenutačno radite i da tijekom toga ne razmišljate o posljedicama.
Čini se da je hrvatska vrsta postigla visoku razinu homogenosti.
– To je dijelom i radi sazrijevanja. Ovi dečki godinama igraju zajedno i poznaju mogućnosti jedan drugoga pa je došlo i do visokog stupnja homogenosti. Funkcionalna homogenost se temelji na tome da se igrači na terenu dobro razumiju, a emocionalna je kada su oni međusobno dobri prijatelji i puno se druže. Ona je dobra, ali je bitnija od funkcionalne jedino kada se izgubi i kada su spremni jedan drugome oprostiti.
Kako što bolje pripremiti momčad za priliku naraštaja?
– Kada sportaši dođu u ovakvu situaciju, javi se velika odgovornost i moglo bi se dogoditi da taj faktor prevlada. Zato bi bilo dobro da ih okolina pa i oni sami jedni druge, ostave u sadašnjosti. SP je festival njihova sporta i nema smisla strepjeti, već treba uživati u svakom trenutku sudjelovanja. Uvijek je bolje kada prevladavaju unutarnji motivi, a to su poštivanje taktike, uživanje u igri i samom procesu, osjećaju da si dio cjeline i velikog događaja... jer tada si puno efikasniji. Ako pak prevladaju vanjski motivi kao što su “moramo biti bolji od 1998.”, “možemo biti prvaci svijeta”, onda se vjerojatnost za dobru izvedbu umanjuje.
>> Sjajna poruka iz Solina: župan i branitelji uz vatrene
Kako igrati četvrtfinale SP-a i tijekom utakmice ne pomisliti “polufinale bi bio još bolji osjećaj”.
Ne smiju se vraćati u prošlost
– Razmišljanje o stvarima koje su bile ili bi mogle biti, nije dobro. Ne samo unutar utakmice, nego i unutar svih pet dana pripreme. Čak bi se trebao i trenirati obrazac ostajanja u sadašnjosti jer će se to onda lakše dogoditi i na samoj utakmici. Samo na momčadskom sastanku dozvoljeno je pričati o stvarima iz prošlosti ili budućnosti, a izvan toga ne bi trebalo jer bi to povećalo vjerojatnost da će se to dogoditi i unutar utakmice.
Dakle, nužno je zadržati pažnju.
– Čovjek ima samo jedan fokus, a ne deset, i čim on pobjegne na nešto što trenutačno nije bitno, dogodi se i pogreška. Ako niste dovoljno usredotočeni na ono što je pred vama, dogodi se pogreška.
Može li biti opasno to što igramo protiv momčadi od koje smo na papiru znatno bolji?
– To može biti velika opasnost ako sportaši postanu navijači koji si mogu dozvoliti procjenjivanje ishoda ili kvalitete suparnika. Kada to sportaš radi, onda to odvede u podcjenjivanje ili precjenjivanje i zato je dobro da sportaši ne rade nikakvu procjenu.
"sada je vazno, ne rasprsiti paznju na nebitno..." kao npr, na selfije sa kolindom...