Na popularnim Giardinima, trgu u središtu Pule, otkrivena je dugo očekivana statua najvećeg hrvatskog sportaša 20. stoljeća Mate Parlova. Premda je ugledna kiparica Marija Ujević-Galetović zanatski i umjetnički odradila odličan posao, njeno djelo nije izazvalo oduševljenje većine Puljana. Mnogim Matinim sugrađanima jako smeta što je ovaj neponovljivi boksač neprepoznatljiv.
A na pitanje zašto se nije dogodio realističan spomenik, odgovor mogu dati pulski konzervatori koji, navodno, nisu dopustili da u središtu grada za sva vremena bude izloženo golo tijelo kakvo je bilo Parlovljevo izdanje kad je osvajao naslov svjetskog profesionalnog prvaka. Ako tome i jest tako, zar se Mate Parlov ne može prikazati s rukavicama, u boksačkom ogrtaču ili možda u potkošulji u kakvoj je, kao amater, osvojio europsko, svjetsko i olimpijsko zlato.
Reakcije Puljana uglavnom su loše.
– Zar taj čovjek nije bio boksač? Po čemu je ovo, pobogu, spomenik Mati!? Ovo može biti bilo tko... Nadam se da isti umjetnik neće raditi i skulpturu Marijanu Benešu...
>> Pogledajte kako izgleda kip Mati Parlovu
Volio biti među ljudima
U videoanketi, neposredno nakon svečanosti otkrivanja, bilo je i uzvanika koji su iskazivali zadovoljstvo, ali kako nam je rekao jedan od njih, bilo je to više iz poštovanja prema obitelji Parlov, pa i aktualnoj gradskoj vlasti koja se odlučila za ovaj projekt. Ono što je zadovoljavajuće jest lokacija (ispred Matina kafića), odnosno, a to je kazao i Matin sin Matko, što je statua u središtu grada, među ljudima, a Mate je volio biti među ljudima.
Neka nam ne zamjeri uvažena umjetnica što se nama njena lirska nota u ovom kipu ne sviđa, no umjetnost i jest da “izaziva” i da se o njoj raspravlja. Ipak, nekako smo sigurni da će i većina sportaša reagirati kao mi, jer oni su realisti čije su karijere uokvirile sekunde, centimetri, koševi, golovi, forhendi ... i vole kada je sve posve jasno. I stoga bismo voljeli i da se u ovoj statui iz prve prepoznaje boksač. Ne bilo kakav, nego jedan od najvećih koje je svijet imao. I zato ne bismo voljeli da netko jednog dana naruči i izradi statuu Ante Kostelića kako on šeće u kaputu i sa šeširom, a on je najveći dio svog radnog vijeka proveo na snijegu (5500 dana), odnosno na skijama. A ne bi nam se svidjelo ni da je Dražena Petrovića neki umjetnik prikazao kao zamišljenog šetača, bez ikakve lopte.
Mate je boksač, a ne pjesnik
Ono što je u ovoj priči znakovito jest da je na inicijativu Hrvatskog boksačkog saveza i predsjednika Bone Bošnjaka još 2015. pokrenut projekt izrade kipa koji je i izliven, ali leži u kiparovu atelijeru u Zagrebu. Riječ je o prilično realističnoj, 275 cm visokoj statui akademskog kipara Ante Jurkića, koji je izradio i kip koji stoji u Fažani, na šetnici, blizu Matine kuće.
Nemalo razočaran, zaobiđeni umjetnik govori nam:
– Ja sam godinu dana radio taj kip, a na kraju mi nitko nije ni rekao zašto nije prihvaćeno moje rješenje. Imam osjećaj da su me gradonačelnik Miletić i njegovi ljudi cijelo vrijeme zato i zavlačili, da bi dobili vremena za drugo rješenje. A i ta priča o nepoželjnom golom tijelu u središtu grada nesuvislo je objašnjenje. Još od stare Grčke rade se skulpture s naglaskom na ljudsko tijelo, a i u Sikstini ima “golih” skulptura. Uostalom, Mate nije gol, on je u sportskoj opremi. Ne znam zašto kod nas sve mora biti “zamotano”, mi uvijek moramo biti iznad svih, a zna se vrlo dobro kako se u svijetu radi spomenička skulptura, tako da osoba bude prepoznatljiva. Mate nije ni pjesnik ni književnik, a odlika onoga što je njega proslavilo jesu mišići, snaga, tjelesna moć.
>> Marko Milanović, sin predsjednika Zorana Milanovića, uspješan je hrvač. Pogledajte video o njemu
Gradonacelnik povuko koju liniju previse , pa trazio da lici na Teslu, zapravo ovo je anoreksicni Nikola Tesla ili Stipe Drvis nakon mjesec dana na farmi (kad je oslabio pa ga Lupino razbio)