Puno kruha još moram pojesti da bih stigao Pršu

Osam pogodaka u 12 utakmica učinak je Nikice Jelavića ove sezone u dresu Glasgow Rangersa. U Škotsku je stigao u kolovozu prošle godine, a bio je ozlijeđen tri i pol mjeseca. Polovicu svog vremena u novom klubu bio je izvan stroja. U posljednjem susretu protiv Motherwella postigao je tri pogotka. Nema dileme da će ove sezone biti jedan od glavnih igrača Rangersa u lovu na vodeći Celtic. Njegovu pravu eksploziju tek treba očekivati jer je jasno da mu škotski nogomet odgovora.

- Ne mogu se požaliti odlično sam se vratio nakon ozljede. Nisam mogao poželjeti bolji povratak. Iako, još nisam na 100 posto pauzirao sam 3,5 mjeseci, a znate da kažu da ti treba najmanje dvostruko vremena da se vratiš. Sada se trebam čuvati.

Na vlastitoj ste koži osjetili koliko je škotski nogomet čvrst i agresivan, nerijetko brutalan.

- Rijetko da će igrač dobiti crveni karton zbog prekršaja. Zaista to mora biti nekakav brutalan lom. Veća je vjerojatnost da dobiješ crveni zbog naguravanja s protivničkim igračem. Ne možeš igrati ako nisi spreman kao gladijator.

Već ste se priviknuli na uvjete u Škotskoj?
- I na travnjaku i izvan njega. Polako uspostavljam prisni kontakt sa navijačima. A u klubu se najviše družim sa Sašom Papcem.

Nakon Dade Prše još jedan Hrvat kojeg će sigurno voljeti na Ibroxu.
- Uh, puno ja još kruha moram pojesti da dođem do Dadinog statusa ovdje. Ali paše mi kad me zaustave navijači na cesti...

Što u nastavku sezone možemo očekivati od Nikice Jelavića?
- Nije ovo još moje najbolje izdanje. Zapravo, za mene nema savršene utakmice ili savršene forme. Uvijek sam težio usavršavanju i poboljšanju.
Možda je to odgovor na pitanje zašto se svaki put nakon brojnih i teških ozljeda u karijeri vraćao snažniji. Konkurencija za napad reprezentacije se zaoštrava. Lakić je standardno dobar, zabijaju Petrić i Kalinić.

- Ma to je odlična stvar. Super je da uoči važnih utakmica imamo četiri ili pet napadača koji u svakom trenutku mogu uskočiti i podići razinu igre u momčadi. Lakše će biti i izborniku.
I nakon briljantne izvedbe protiv Motherwella na mobitel su sletjeli deseci poruka podrške.
- Puno mi znači podrška prijatelja iz Hrvatske, podrška suigrača iz reprezentacije. Neprocjenjivo...
Kao bivši Hajdukov napadač emotivno proživljava stotu godišnjicu kluba iz Splita.
- Vidi se da su se ljudi potrudili oko organizacije. Stalno sam pratio kako teku pripreme i uređenje grada. Fascinantna je reakcija i odaziv cijele Dalmacije.
S obzirom na sve krive procjene, lutanja u klupskoj politici i nerijetko nekompetentnost vodećih ljudi, može li se reći da Hajduk ide u pravom smjeru?

- Uh, nije na meni da o tome lamentiram, no jasno je da neke stvari dugo vremena ne funkcioniraju. Pa i laici prepoznaju probleme oko kluba. Tako je bilo i u moje vrijeme.

Perspektiva kluba je u nekolicini mladih klinaca koji svoje tek trebaju dati.
- Ante Vukušić je kvalitetan napadač i nije slučajno sada na pripremama dobio kapetansku vrpcu. Od Anasa Shrabinija se puno očekuje, no poseban tretman treba dati Dinku Trebotiću. Dečko je iz potpune sjene došao do najboljeg Hajdukova igrača u pripremnom periodu.