Po najavi gospođe Ljerke Ćosić, supruge pokojnog košarkaškog velikana Krešimira Ćosića, Zagreb bi mogao dobiti još jedan sportski muzej. Štoviše, glavni hrvatski grad mogao bi imati dva muzeja posvećena hrvatskim košarkaškim legendama. Uz Draženov muzej na Trgu Dražena Petrovića, za neko vrijeme mogli bismo dobiti i Muzej Krešimira Ćosića, i to na Trgu Krešimira Ćosića.
– S obzirom na to da nije ostvarena ideja o Muzeju košarke, za koji su svi bili, ali se ništa nije poduzelo, moja je obveza da održavam sjećanje na Krešu, pa sam se u tom smislu raspitala u Gradskom poglavarstvu bismo li mogli dobiti kakav gradski prostor za Krešin muzej. U Gradu su mi rekli da je to moguće, a meni se čini da bi najprimjerenije bilo da to bude u sklopu Doma sportova, jer se nalazi na trgu koji nosi Krešino ime, a tu je i dvorana u kojoj je Krešo odigrao mnogo utakmica. Bitno je da Krešine stvari ne ostanu u ormaru, pa smo nedavno počeli raditi katalogizaciju svih stvari iz Krešine sportske karijere i toga ima poprilično – kazala je Ljerka Ćosić i objasnila zašto je otpala ideja o muzeju u Zadru.
– Bilo je govora da bi to bilo u Višnjiku, u sklopu dvorane, no sada se to više ne spominje, jer ondje se postavilo pitanje primjerenog prostora za muzej.
Obitelj Ćosić radi na još nečemu iz očeve prošlosti.
– Pokušavamo objaviti Krešine dnevnike. S tolikim vremenskim odmakom, velika je obveza i odgovornost da to bude onako kako je on pisao i da ne bude većih intervencija. Na tome radi kći Ana.
Sve to kazala nam je gospođa Ljerka jučer na Mirogoju, ispred mirogojskih arkada, na dan 22. godišnjice prerane smrti nezaboravnog sportaša i vještog diplomata. Gospođa Ćosić je već 13 godina voditeljica podružnice Gradska groblja pri Zagrebačkom holdingu d.o.o., pa je u prilici često obići suprugovo posljednje počivalište.
– Nerijetko Kreši zapalim svijeću i donesem cvijeće, no svoj razgovor s njim vodim doma – rekla je.
Moje veliko poštovanje gospođo Ćosić. Danas je teško govoriti o ljudskosti i poštivanju, svijet je takav kakav je, ali ne smijemo odustati od toga. Ne smijemo prestati vjerovati u dobro. Ako u nekom vremenu netko nema razumijevanja za dobro i ne poštuje svoje, to ne znači da ćemo se tome predati. Doći će bolja vremena i dobri ljudi. Mislim da Krešin muzej mora biti u Zadru. Krešo i Zadar su jedno, to je nedjeljivo. Poznavajući ga mislim da bi bil jako nesretan ako ne bi bilo tako. Molim Vas budite strpljivi