Danas 94-godišnji Vladimir Rajković na ovaj je ili onaj način u hrvatskom vaterpolu prisutan već 70 godina.
Nakon bogate igračke karijere bio je i trener (Primorje) i član stručnih komisija (Mladost), a cijelih 30 godina, od 1965. do 1995., obnašao je dužnost opunomoćenika na prvoligaškim utakmicama.
No, Vlado je i jedan od najstarijih članova Hrvatske seljačke stranke (još od prosinca 1940.), a preživio je i Križni put.
Kako ste dospjeli ondje?
– Maček je 1941. rekao: “Hrvati, ni u ustaše ni u partizane, nego u domobrane, koji su kakva-takva legalna vojska.” I ja sam otišao u domobransku vojnu akademiju i to završio. I bio sam domobranski zastavnik i kao vojnik stigao do Bleiburga. Nisam bio sam, cijela jedinica bila je tu, organizirano smo išli. U povlačenju se našlo oko 400.000 hrvatskih ljudi, najviše hrvatske mladeži. Ometale su nas partizanske jedinice, ali domobransko je topništvo učinkovito raščišćavalo put. Mi smo se željeli predati zapadnim silama, ali naletjeli smo na Britance i na perfidnog MacMillana...
Koliko ih je od tih 400.000 preživjelo Križni put?
– Možda polovica, likvidirano ih je najmanje 200.000. Imao sam sreće da su dio naše kolone od oko 20.000 ljudi do Dravograda pratili Englezi i da smo zaobišli Maribor. U Sisku su nas dočekali s letvama pa smo morali trčati slalom da bismo preživjeli. Samo zahvaljujući dobroj kondiciji spasio sam glavu. U kaznionici u Srijemskoj Mitrovici dočekao me Coša Seifert, on je tamo završio kao domobranski poručnik. Još su nas vodili do Vršca, a poslije su nas pustili. Vratio sam se kući sa samo 48 kilograma, a i otac i majka bili su mi u zatvoru.
Otkrijte nam tajnu vaše dugovječnosti?
– Volim popiti čašicu rakije, popijem jednu, popijem drugu, ali treću neću. Umjeren sam i u hrani, prije pet godina umrla mi je supruga pa se sad jedna žena brine za mene, ali uskoče i sin i snaha kad zatreba.
A za najboljeg u 2018. smatrate Marcelića?
– Možda sam tu malo lokalpatriotski usmjeren, ali Marcelić je prvi vratar stvoren u Zagrebu nakon Stipanića, a to je razdoblje od gotovo 50 godina. A golman je važan, 1972. jedva smo doveli Sedlara u Mladost – malo sam i ja u tome sudjelovao po nalogu tadašnjeg predsjednika kluba Bogdana Serdara – jer se Jadran jako opirao tome. Marcelić je pokazao da je iznimni talent, ali i da je vrlo skroman. Nema kod njega euforije ni paradiranja, čak i kad obrani ključnu loptu. Nekad se govorilo “što Ćiro (Kovačić) obrani, a Jobo (Curtini) zabije, to je rezultat Primorja”. Isto je vrijedilo i za reprezentaciju. Nema trofeja bez vratara...
Na drugo ste mjesto stavili još jednog zagrebačkog dečka – Luku Lončara?
– Ima sve kvalitete modernog sidraša, njegov je učinak respektabilan gotovo na svakoj utakmici. Šteta je što smo preko noći ostali bez Sukna. Vraća se? Da, ali sa srcem treba biti oprezan. Ivo Štakula je to ignorirao, nakon OI 1956. emigrirao je, ostao je u Melbourneu, i godinu kasnije mrtvog su ga izvadili iz bazena.
Bušlje je kod vas na trećem mjestu?
– Takvog braniča već dugo nismo imali. Rješava obranu, a nije naivan ni u napadu. Iznimno je inteligentan, bez prekršaja zna čuvati suparničkog sidraša.
Šetka?
– Tako svestranog igrača teško je naći. Takav je bio Božo Grkinić kojega nitko u vodi nije mogao držati. Vi biste se prilijepili uz njega misleći da ga pokrivate, ali on je imao takve škare da bi se – kad mu je lopta dolazila – učas našao dva metra od vas.
Recite nam još pokoju o Obradoviću, Milošu i Fatoviću?
– Obradović je pravi produkt dubrovačke škole i također je vrlo svestran. A o Milošu sam imao dobro mišljenje još dok je bio junior u Mladosti. Studij u SAD-u značajno mu je pomogao pa je sad važan igrač i u Mladosti i u reprezentaciji. Fatović ima gen svog oca, kao i Sukno. Školovan i iznimno upotrebljiv igrač, može zabiti iz svake situacije. A kako ga zabije – ne znam!
Rajkovićevih sedam:
1. Ivan Marcelić (Mladost) 7
2. Luka Lončar (Jug CO) 6
3. Andro Bušlje (Olympiakos) 5
4. Anđelo Šetka (Jadran) 4
5. Paulo Obradović (Olympiakos) 3
6. Lovre Miloš (Mladost) 2
7. Loren Fatović (Jug CO) 1
>> Pogledajte tko su najskuplje plaćeni hrvatski sportaši
Malo više ovakvih priča da se podsjetimo da je Tito najveći ubojica Hrvata, a da ne govorim da u nekim gradovima još trgovi i ulice nose njegovo ime.