Proslavljeni nizozemski nogometaš Clarence Seedorf (44) ovih je dana poručio da ne može pronaći trenerski posao zbog boje kože.
– Ne postoji jednakost u davanju prilika među trenerima. Brojke govore same za sebe. U današnjem nogometu nema afroameričkog trenera koji ima jaku poziciju... Prihvaćao sam sve vrste ponuda kako bih dokazao vrijednost. Riskirao sam jer nije bilo puno ponuda i znamo zašto. Vrata moraju biti otvorena svima bez obzira na to odakle ste i kako izgledate. Najvažnije je jeste li sposobni za nešto ili ne – rekao je nekadašnji veznjak Ajaxa, Intera, Real Madrida i Milana koji trenutačno nema posao.
Statistika ne laže
Inače, malo je onih, ako takvi uopće i postoje, koji ne znaju tko je Seedorf. Nekada sjajni nogometaš, trenersku karijeru započeo je u Milanu prije sedam godina. Vodio je i Shenzhen, Deportivo La Coruñu i reprezentaciju Kameruna, no do neke važnije pozicije u trenerskom poslu, kaže, ne može se probiti. Zato smo se zapitali ima li on stvarno pravo kada kaže da zbog boje kože ne može naći posao?
Nažalost, statistika ne laže, crnoputih trenera u najjačim ligama europskog nogometa uvijek je bilo na kapaljku, a sada su samo dva. U međuvremenu, broj afričkih i(li) crnih igrača na nogometnim terenima Starog kontinenta neprestano raste. Pa zašto to nije slučaj i s trenerima i tko su uopće bili oni koji su se uspjeli probiti u taj probrani, čini se, elitni svijet.
Pogledavši sve klubove iz pet velikih liga (engleski Premiership, La Ligu, Serie A, Ligue 1 i Bundesligu), samo su dva crna trenera u tom ruletu – i to su Nuno Espírito Santo, koji vodi Wolverhampton, te Antoine Kombouaré, koji je ove veljače postavljen na klupu Nantesa.
Recimo, 2018. na istoj poziciji, od 72 kluba u pet velikih liga postojala su tri crna trenera – u Premier ligi Chris Hughton te u Ligue 1 Thierry Henry i Patrick Vieira.
Baš zbog tog nerazmjera Seedorf kaže da posao ne mogu naći ni spomenuti Vieira i Henry. Sve odreda nekada vrhunski nogometaši, trenersku karijeru ne mogu graditi u vrhunskom nogometu.
Istim problemom bavio se 2017. i bivši nogometaš Manchester Uniteda Dwight Yorke, koji se požalio da nije mogao otići ni na jedan intervju za posao na koji se prijavio kao trener jer smatra da to ima veze s bojom kože...
Napadač reprezentacije Trinidada i Tobaga u karijeri je najljepše trenutke doživio na Old Traffordu, s Manchester Unitedom osvojio je Ligu prvaka 1999. godine. Trenersku karijeru nikako da pokrene.
– Ako to nema veze s bojom kože, recite mi s čim ima? Pa mogu me barem pozvati na razgovor za posao – govorio je Yorke i dodao:
– Nogomet je globalni sport i crnoputi igrači mu pridonose niz godina. Ljudi poput mene koji su igrali nogomet na najvišem nivou očekuju da mogu dobiti posao ili barem biti pozvani na razgovor, ali mene i ne zovu. Gledam trenere kako napuštaju svoje poslove, dobivaju otkaze i onda preuzmu druge klubove. A ja ne mogu dobiti ni razgovor za posao. Mislim da to nije pošteno.
Napadač Manchester Cityja Raheem Sterling također je nedavno prozvao nogometne autoritete i glavešine da se pozabave problemom nejednakosti.
– Možemo igrati, ali ne i voditi, možda je crnac svima dobar samo za igranje i zabijanje – rekao je u jednom intervjuu Florent Ibengé, sada već bivši izbornik Demokratske Republike Kongo.
Na pitanje zašto je tomu tako, odgovorio je:
– Morate pitati vlasnike. Ljudi su tamo, obučeni su kao i drugi, ali nitko im ne vjeruje.
Sadašnjost je takva kakva je, no vratimo li se koju godinu unatrag, sjetit ćemo se da je tamnoputi Talijan sa somalskom putovnicom Fabio Liverani vodio Parmu od kolovoza 2020. do 7. siječnja 2021., prije toga u prvoj talijanskoj ligi imao je i posao kao trener Genoe.
U Serie A je bio i spomenuti Seedorf, kojeg je angažirao Milan 2014. godine, ali se na klupi velikana sa San Sira nije dugo zadržao.
Na Otoku smo s klupe mogli pratiti i legendu nizozemskog nogometa Ruuda Gullita. On je 1996. godine preuzeo ulogu menadžera Chelseaja. Poslije je vodio Newcastle, a neko vrijeme radio je i u nizozemskom Feyenoordu.
Rasizam i u rukometu?
Chris Hughton jedan je od najcjenjenijih menadžera engleskog nogometa i, poput Gullita, vodio je više od jednog premierligaškog kluba – Newcastle, Norwich City i Brighton.
Paul Ince vodio je 2008. Blackburn Rovers, Jean Tigana neko je vrijeme vodio Fulham u Premier ligi, Darren Moore vodio je WBA.
Trenera ima, možda je tržište i pomalo zasićeno, no je li uistinu sve ovo povezao samo s bojom kože. Ne može se samo uprijeti prstom u to kao činjenicu, ali istina je da brojke pokazuju da crnoputi treneri prilike dobivaju na kapaljku.
Zanimljivo, jedini crnoputi izbornik na Svjetskom prvenstvu 2018. godine bio je čovjek na klupi Senegala Aliou Cissé, a 32 nacije došle su se natjecati u Rusiju.
I naravno da nas sada zanima gdje će i kako će završiti Didier Drogba, Patrice Evra, Kolo Touré... i svi ostali koji su sada pomoćnici, koji žele biti glavni treneri, koji sanjaju najvažniju sjedalicu na klupi nekoga velikog kluba.
Inače, nerazmjer bijelih i crnoputih trenera postoji i u drugim sportovima, čak je i veći nego u nogometu! U vrhunskom rukometu tako primjerice rade samo tri crnoputa trenera, dok je u NBA klubovima sedam crnoputih trenera među 30 klubova. Što je dijametralno suprotno od omjera bijelih i crnoputih igrača u NBA klubovima.
A koliko je postotak zenskih menadjera? Ma daj mani te se price o diskriminaciji i tako dalje. Jest da rasizam postoji ali ako bi neki tamnoputi bivsi igrac zavrsio za trenera i napravio odlicne rezultate onda bi sigurno dobio priliku jer svima je u interesu da klub zaradjiva novac i ako je to cilj onda treba dobrog menadjera.