Dugo, predugo u medijskoj izolaciji, istina svojom voljom, u Rijeci živi jedan od najvećih Rijekinih nogometaša u povijesti, 62-godišnji Damir Desnica. Vječni ljubimac Kantride, simpatični, samozatajni dobri duh Kantride, nogometaš nevjerojatnoga, neslućenoga talenta, koji na žalost nikada nije doživio veliku europsku nogometnu afirmaciju sputan svojim hendikepom, gluhonijemošću.
Desnica je jedini gluhonijemi član svoje obitelji; taj hendikep nisu imali ni njegovi roditelji ni djeca. Samo Damir, kod kojega je gluhonijemost uočena u dobi od godine dana.
Desnicu smo, uz pomoć njegova prijatelja, još jedne Rijekine legende Milana Radovića (66), ipak uspjeli nagovoriti na intervju, koji smo odradili uz asistiranje Desničine kćeri Maje na terasi opatijskog hotela Kristal.
– Pred vama sjedi najbolji nogometaš Rijeke u povijesti! On to za sebe nikada ne bi rekao, a ja nisam jedini koji tako misli. I gluhonijemost mu nije bila hendikep u igri; on je sve osjećao, kao da je čuo; signale suigrača i suca, pa i skandiranje Armade. Fenomen! – kazao nam je na početku druženja Milan Radović.
Kompliment Ive Tomića
Desnica, skroman kakav jest, na te riječi samo odmahuje rukom, on sebe nikada nije smatrao zvijezdom. A za njega je čuveni radijski reporter Ivo Tomić znao reći kako je jedini nogometaš koji je bio u stanju dostići svoj vlastiti centaršut. Uz Desničino ime vezane su nebrojene zanimljive anegdote, čuvene utakmice, golovi... Primjerice, Desnica je nogometaš koji u dresu reprezentacije Jugoslavije ima stopostotan učinak: jedan nastup i jedan pogodak, 1978. godine protiv Rumunjske u Bukureštu.
Bio je i prvak Europe s mladom reprezentacijom Jugoslavije 1978. godine, u generaciji Zajeca, Kranjčara, Klinčarskog, Pižona Petrovića, Šestića... Damir je u finalu i postigao pogodak protiv DDR-a.
Od poznatoga zadarskoga nogometnoga trenera, profesora Zdravka Zurka, nedavno smo čuli kako je Desnica, uz Skoblara i Modrića, najveći nogometaš kojega je dao zadarski kraj.
Spomenuli smo Obrovčaninu Desnici njegova sugrađanina Luku.
– Ja sam iz centra Obrovca, a Modrići iz 10-ak km udaljenoga Zatona Obrovačkog. Moja majka Marija poznaje Lukine roditelje, no ja Luku ne poznajem, nisam ga nikada ni gledao kako igra sve dok se nije pojavio u Dinamu – kaže nam Desnica uz pomoć kćeri Maje i dodaje:
– Naravno da sam ponosan što je dečko iz mojega grada najbolji nogometaš svijeta i volio bih ga upoznati.
Tko je za vas veće ime zadarskoga kraja, Skoblar ili Modrić?
– Jako sam volio Skoblara, bio je mi je suigrač i trener, nevjerojatan nogometaš, imao je strašne poteze! – s neskrivenim divljenjem objašnjava Desnica, a onda napominje: – Skoblar je bio najveći u svojoj eri, Luka u svojoj, ne mogu reći tko je veći.
Damir Desnica od 1. siječnja ove godine je u mirovini. Do tada je rado kao domar na Ininu igralištu u Rijeci, prije toga neko vrijeme bio je demonstrator u Rijekinoj školi nogometa. No od 2012., kada je u Rijeci postao višak, nije šutnuo loptu, osim u igri s unukom, danas 12-godišnjim džudašem Vedranom.
Pretprošle godine Desnica je bio suočen s teškom dijagnozom, što ga je jako potreslo, pa se dosta bio povukao u sebe, kaže nam Maja Desnica. Srećom, u svibnju prošle godine, nakon operativnoga zahvata na prostati koji je izveo dr. Kristijan Krpina, Damir Desnica ponovno je posve zdrav i bolest nije ostavila nikakve posljedice. Cijelo vrijeme liječenja imao je veliku potporu Armade koja ne zaboravlja svoga idola.
Damir Desnica s Rijekom je osvojio dva Kupa Jugoslavije, igrao neke od najznamenitijih europskih utakmica.
– Protiv češke Lokomotive iz Košica u Kupu kupova zabio sam tri gola u pobjedi 3:0, to je bila moja najbolja utakmica.
A Real Madrid, pobjeda 3:1 na Kantridi?
– Velika utakmica u kojoj nisam Realu postigao pogodak. A u uzvratu sam dobio crveni karton.
Gluhonijemom igraču Desnici crveni zbog prigovora?
– Nije bilo zbog prigovora. Prvi žuti dobio sam kada sam stavio loptu na korner, valjda je sudac procijenio da sam to predugo radio, a drugi žuti dobio sam jer sam šutnuo loptu u aut – kaže Desnica.
Udario sam Klinčarskog
Bilo je još crvendaća u vašoj karijeri?
– Da, dva. Oba sam dobio zbog udaranja laktom. U finalu Kupa partizanovac Klinčarski vukao me s leđa pa sam ga odalamio, jednako kao i Batrovića iz titogradske Budućnosti, koji me namjerno gađao u već ozlijeđeno koljeno. Taj teren u Podgorici bio mi je najneugodniji – kaže Desnica, a Milan Radović podsjeća na smiješan detalj iz Osijeka:
– Njihov igrač Srećko Huljić digao je Desnicu rukama i bacio u hrpu snijega.
Vaš najdraži trener, pitamo Desnicu.
– Nemam ga, svi su mi bili dragi: Spasojević, Brnčić, Ćiro, Skoblar, Zec...
Jeste i imali ponudu nekog kluba iz velike četvorke?
– Džajić me bio zvao u Zvezdu. No završio sam tada na operaciji koljena, a i nije mi se išlo iz Rijeke – kaže Desnica.
Potkraj karijere igrali ste i u Hrvatskoj ligi za Pazinku, gdje vam je suigrač bio Dado Pršo. Potom i u nekoliko malih klubova, zašto?
– Dado je bio tada mlad igrač, rezerva, ulazio je u igru i zaista odskakao talentom – kaže Desnica, a njegova kći Maja i prijatelj Radović objašnjavaju situaciju s kraja Damirove karijere:
– Zašto je prihvaćao ponude klubova? Zato što nije imao izbora s obzirom na tešku financijsku situaciju. A Rijeka ga je bila zaboravila.
Kakav je odnos s nekadašnjim suigračem Srećkom Juričićem, prvim operativcem Rijeke?
– Samo smo na “dobar dan”. Juričić je jedini igrač iz naše generacije koji radi u klubu – kaže Radović.
Ide li Desnica na Rijekine utakmice?
– Idem povremeno. Veseli me svaka Rijekina pobjeda, a Kekovo razdoblje bilo je nešto posebno. Reprezentacija? Gledao sam je posljednji put protiv Finske na Rujevici – zaključio je Desnica.
Biografija
Damir Desnica rođen je 20. prosinca 1956. godine u Obrovcu. Za Rijeku je igrao od 1974. do 1985. godine, skupio čak 251 nastup i postigao 54 pogotka. Bio je osvajač Kupa Jugoslavije 1978. i 1979. godine. Od 1985. do 1990. godine nastupao je za belgijski Kortrijk, u čijemu dresu ima 109 nastupa i 19 pogodaka. Potom je sezonu 1990./1991. odigrao za Zadar, s kojim je, pod vodstvom trenera Ante Čačića, bio prvak tadašnje Međurepubličke lige. S Pazinkom je 1992. godine ostvario plasman u 1. HNL, u kojoj je u sezoni 1992./1993. skupio 11 nastupa i postigao jedan pogodak, Dinamu u Maksimiru. Igrao je još za Halubjan, Klanu i Lučki radnik.
>>> Pogledajte što je Dalić izjavio nakon prijateljske utakmice vatrenih u Omišu