Među gostima Tonija Kukoča u najsvečanijem trenutku njegova sportskog života bio je i Ivica Dukan (64) sa suprugom Gordanom. Duksi je već 30 godina stalno zaposleni skaut Chicago Bullsa, čovjek koji je “navigavao” Kukija upravo prema tom NBA klubu. I svakako je bio jedan od najpozvanijih da svjedoči toj iznimnoj ceremoniji primanja u Kuću slavnih održanoj u Springfieldu, u gradu u kojem je dr. James Naismith izmislio košarku.
– Jako sam sretan zbog Tonija. U tim svečanim trenucima obuzele su me emocije, a nas dvojicu one doista vežu. Ne mogu vam ni prenijeti koliko smo toga prošli zajedno. Živimo tu tri desetljeća, obiteljski smo prijatelji – kazao je Duksi nakon velike svečanosti.
Nakon što mu je tadašnji glavni menadžer kluba Jerry Krause kazao da će raditi kao pas, a živjeti kao kralj, Dukan je već 30 godina svjetski putnik. U Bullsima se za stalno zaposlio početkom 90-ih, nakon što su “Bikovi” draftirali Kukoča i za njega bismo mogli reći da je ovog časa najdugovječniji skaut kod istog NBA poslodavca.
– Posao NBA skauta počeo sam raditi nenadano. Nakon igračke karijere počeo sam raditi za tada najvećeg košarkaškog menadžera u Europi Luciana Capicchionija, a slučaj je htio da na jednom turniru tri dana zaredom sjedim u društvu generalnog menadžera Chicago Bullsa Jerryja Krausea koji se zanimao za Kukoča. Kroz te naše razgovore on me zapravo testirao pa sam ostao zatečen kada mi je, nekoliko mjeseci kasnije, stigla ponuda da radim za Bullse.
I danas bi bio broj jedan...
Prvih godinu i pol taj je posao radio u Europi, a onda mu je ponuđeno da se preseli u Chicago.
– U proljeće 1990. na Final Fouru u Zaragozi Krauseu je sve postalo jasno. Obožavao je Tonija, on je u njemu vidio nešto što puno momčadi nije vidjelo. Pa pogledajte koliko ga je klubova preskočilo na draftu, a kakvu je karijeru napravio. On je bio igrač bez pozicije koji je mogao igrati svih pet pozicija.
Kada je Krause prvi put uživo vidio Kukoča?
– Mislim da je to baš bilo u Zaragozi 1990. kada je Jugoplastika po drugi put osvojila naslov prvaka Europe, a Toni je po drugi put bio MVP završnog turnira.
Dva mjeseca kasnije dogodio se NBA draft tijekom kojeg su Krause i Dukan strepjeli.
– Bio je dogovor da će ga Bullsi uzeti ako bude slobodan u trenutku kada oni dođu na red. I dogodilo se to na 29. picku. Frapantno je da je to zapravo bila druga runda, a govorimo o igraču koji je dominirao svjetskom košarkom. Samo 13 godina kasnije Srbin Miličić izabran je kao drugi pick drafta a da prije toga ništa nije napravio, a tri godine kasnije Talijan Bargnani bio je čak i prvi izbor drafta. Nijedan od njih ne može se usporediti s Kukočem, a to vam najbolje govori koliko su se vremena promijenila za samo nešto više od deset godina.
Danas je pri draftiranju neamerikanaca posve drugačija priča.
– Danas se u top pet uzimaju anonimci, a za Tonija su tada, premda je već bio naveliko afirmiran u međunarodnoj košarci, i dalje svi imali upitnike. Može li igrati obranu, je li dovoljno snažan i slično?
Kako bi reagirali NBA klubovi da se sljedeće godine na draftu pojavi igrač Kukočevih karakteristika?
– To bi bio broj jedan, nema dvojbi. Od onog vremena pa do danas uvelike se promijenila vjera u europske košarkaše. Uostalom, pogledajte samo tko je MVP lige? Nikola Jokić. A tko je bio do njega? Luka Dončić. Uostalom, vratimo se i malo unazad pa ćemo vidjeti da su i Nowitzki i Parker dali veliki pečat priznavanju europskih košarkaša. Prije je glavno pitanje bilo je li igrač dovoljno atletski moćan, može li parirati u tom smislu. Sada je to razumijevanje igre i tu su Europljani u prednosti.
Uvjeren je Dukan i da bi Kukoč, baš kao i spomenuti, bio redoviti All-Star igrač, a u svoje vrijeme nije zaradio nijednu All-Star zvjezdicu.
– Da nije došao k nama nego, recimo, da je otišao u Buckse u kojima je završio karijeru, bio bi All-Star sa statistikom kakvu danas ima Luka Dončić. Jer, ondje bi bio prvi igrač, a ovako je, po statusu, bio iza Jordana i Pippena. A Tonija si mogao staviti na svih pet pozicija u momčadi jer je imao tu pokretljivost, ali i igračku inteligenciju pa je nedostatak snage u obrani kompenzirao čitanjem i postavljanjem.
Jedne su godine Bullsi prekomjerno nabildali Kukoča pa je dobio i do desetak kilograma mase.
– Treneru Jacksonu nedostajala je snažna četvorka, no to više nije bio pravi Toni jer su mu s tom masom umanjene elegancija i lakoća. A on se, kao što to danas čini Jokić, igrao košarke. Kada se ta sezona završila, kazao sam mu da mu to ne odgovara i da bi bilo bolje da se vrati na svoju težinu jer će s tjelesnim sazrijevanjem ionako dobiti na masi. Uostalom, bez obzira na to što je on za svoju visinu i atletski bio izuzetan, što se pokazalo i kod naših testiranja, njegova je moć bila igračka, a ne fizička. A govorim vam da je za igrača od 209 cm teško bilo naći nekoga s takvom agilnošću, promjenom ritma i smjera, skočnosti i fleksibilnosti.
Da je košarka prije sport promjene ritma nego brzine, dokazali su u NBA ligi još neki igrači između Kukoča i Dončića.
– Sjetite se samo kanadskog razigravača Stevea Nasha. On nije bio nikakav atlet, ne bi prošao test, ali bio je vižljast, sposoban mijenjati ritam i smjer. To je danas Dončić, ni on nije na velikoj atletskoj razini, ali ima promjenu ritma, kontrolu lopte i moćan prvi korak.
Dukanova podrška Kukoču bila je važna. Kako pri nagovaranju da se otisne iz Benettona tako i pri ateriranju u NBA svijet.
– Njemu je u Trevisu bilo super. Imao je dobru momčad i trenera, Skansija, koji ga je obožavao. Želja mu je bila osvojiti Euroligu u čemu te 1993. nije uspio jer su izgubili od Maljkovićeva Limogesa. To mu je teško palo i htio je to sljedeće godine izvesti i zato je imao nedoumica oko odlaska u NBA baš te godine. Ja sam mu govorio da je spreman i da nema razloga više čekati.
Žalio se na Jacksona
Po dolasku u Chicago Dukan je Kukiju bio i privatni oslonac.
– Uvijek je dobro kada odeš u bijeli svijet i imaš nekoga svoga s kim možeš podijeliti ono što ti se događa i tko ti može pomoći u prilagodbi na novi stil života. Družili smo se, odlazili na večere i naše teme nisu bile samo košarka. On i supruga Renata oslanjali su se na nas sve dok nisu stekli i svoje američke prijatelje.
Je li te prve sezone bilo i kriznih trenutaka?
– Došao bi i požalio se da se Jackson izderao na njega, ili tako nešto, no ne bih rekao da je bio u krizi. Uostalom, Toni je bio svjestan koliko je moćan, koliko svima može parirati i da će sve doći na svoje.
Ide priča da mu to što ga je obožavao Jerry Krause nije išlo naruku. Uostalom, to su mu na OI u Barceloni pokazali i budući suigrači Jordan i Pippen koji su se otimali tko će ga čuvati.
– Tako vam je to bilo s igračima koje bi Bullsi draftirali. Uvijek su morali proći najteži test. Sjećam se kada smo igrali na McDonald’s turniru u Parizu protiv Olympiakosa za koji je igrao Dragan Tarlać. Dogovor u svlačionici bio je: isprašite mu tur. Čak je i trener Jackson kazao našim centrima da ga nagaze, da vidimo od kakvog je materijala. Tako je bilo i s Tonijem.
Negdje smo pronašli podatak da je Kukoč u svojoj prvoj sezoni svojim šutom odlučio pet utakmica. A takav razvoj događaja silno je veselio i njegova “starijeg brata” Duksija.
– Te prve godine svaka njegova dobra utakmica bila je nevjerojatno zadovoljstvo.
I ova sezona mogla bi biti neko novo zadovoljstvo za poklonike Bullsa. Novi glavni menadžer Arturas Karnišovas dobro je izmiješao karte. Od jedne od najmlađih momčadi Karnišovas je kreirao sastav s tri All-Star igrača (Vučević, DeRozan, LaVine) i dvije zvijezde u izrastanju (Lonzo Ball, Patrick Williams).
– Govori se da smo ovo ljeto napravili najbolji posao, no sve to moramo dokazati i na terenu. Karnišovas se iskazao, ima muda, ne boji se povući potez. Nema kod njega nedoumica, sistematičan i otvoren, svaki dan razmišlja o unapređenju momčadi – kazao je Dukan.