Znate li što je zajedničko Pepu Guardioli i Diegu Simeoneu? Osim što su trenutačno po statistici najbolji treneri svijeta, obojica su tijekom igračke karijere bila na poziciji defenzivnog veznog.
A oni koji su igrali na toj poziciji kao da su predodređeni da postanu odlični treneri, jer igrali su na njoj i trener Juventusa Max Allegri, Arsene Wenger iz Arsenala, Louis Van Gaal (Manchester United), Unai Emery (Sevilla), Roberto Di Matteo (Schalke), Guus Hiddink (Chelsea), francuski izbornik Didier Deschamps, španjolski izbornik Vicente Del Bosque... Sve redom danas vrhunski treneri.
Golmani treneri su iznimka
– Defenzivni vezni igrači zbog pozicije imaju najbolji pregled igre, pa im je to prednost kada postanu treneri. Oni upravljaju igrom, pa su vrlo često i kapetani, vođe na terenu – objašnjava iskusni trener Stanko Poklepović i dodaje:
– Defenzivni vezni igraju na najodgovornijoj poziciji, pa im i to puno koristi kasnije u trenerskom poslu.
Mnogo je i hrvatskih primjera sjajnih trenera koji su u karijeri bili defenzivni vezni. Jedan od najvećih u hrvatskoj povijesti, Tomislav Ivić, na toj je poziciji igrao u Splitu i Hajduku. Od novije garde trenera, defenzivni vezni bili su Igor Tudor, Zoran Mamić, Kruno Jurčić, Niko Kovač, Damir Burić...
U svjetskim okvirima, u TOP 30 trenera čak je 16 veznjaka (11 defenzivnih), 10 je obrambenih igrača, samo dva napadača, jedan vratar, dok trener Zenita Andre Villas-Boas uoće nije igrao nogomet!
Ni Arsene Wenger ni Jose Mourinho nisu imali velike karijere, no barem su igrali nogomet, također na poziciji veznjaka.
Zanimljivo je da je u TOP 30 samo jedan vratar – legendarni Belgijac Michel Preud'homme, koji vodi Club Brugge. I u povijesti je bilo vrlo malo vratara koji su postali sjajni treneri, a jedan od njih je legendarni Dino Zoff, koji je trenirao Juventus i Lazio, a s Italijom je kao izbornik osvojio srebro na Europskom prvenstvu 2000. godine. Za razliku od svijeta, u Hrvatskoj je dosta vratara koji su postali uspješni treneri – Tomislav Ivković, Ivan Katalinić, Marijan Vlak, Dražen Ladić...
– Čudno da ih nema više, jer vratari imaju sjajan pregled igre, u većini utakmice mirno mogu promatrati događanja na terenu – kaže Poklepović i dodaje:
– Nakon veznjaka, najviše je trenera koji su kao igrači bili stoperi. Štimac i Bilić posljednji su takvi hrvatski primjeri.
Samo dvije špice u TOP 30
Jedina dvojica napadača koja su u TOP 30 današnjih trenera su Roberto Mancini, trener Intera, te njemački izbornik Joachim Löw, koji je, doduše, imao ispodrosječnu igračku karijeru. Igrao je u Freiburgu i Karlsruheu, ali nikada nije bi golgeter.
– Vrhunski napadači često su sebični, a to baš i nije dobra karakteristika za trenerski posao. Oni završavaju igru, a ne stvaraju je kao primjerice vezni igrači. Napadači su individualci – zaključio je Poklepović.
Po čemu je to ovaj vrhunski trener? Zato što je u svojoj karijeri trenirao samo klubove koji su imali ili imaju milijardske proračune i što je mogao imati igrača kojega je poželio. Neka dođe za promjenu u Slaven Belupo ili Zadar pa da vidimo kakve će rezultate tamo polučiti.