Na parkiralištu, nasmijan od uha do uha, vadio je torbe s teniskim reketima iz automobila. Za Gorana Ivaniševića godinama to je najdraži trenutak jer to znači da će igrati tenis unutar nekoliko minuta. Kao kad Ivica Kostelić navlači pancerice ili Luka Modrić zateže žnirance. Gledalo ga je sramežljivo dvadesetak hostesa koje su, poput kakve turističke grupe, upoznavale gdje je što u Stella Marisu, a ispod glasa su si dobacivale:
- Vidi ga! To je Goran. Izgleda tako mlado...
Danas ima puno glamura
A prvo što je rekao nakon treninga sa svojim pulenom Marinom Čilićem na centralnom terenu bilo je:
- Osjećam se tako staro! Posljednji sam put ovdje igrao prije 25 godina, ono prvo umaško finale s Goranom Prpićem 1990. godine i, tek kad to kažem, shvatim da sam star... Sad sam ovdje igrač u ekshibiciji, trener, a i vodim kamp. Imam sto uloga.
Koja vam je najdraža?
- Ni jedna od tih, već kad sam popodne na bazenu!
Kad smo već kod godina, živcirate li se danas kad igrate kao nekad?
- Ne, ne živciram se, na Senior Touru toga nema. Ali, opet, ne volim izgubiti. Mogu, ali od nekih igrača si to ne želim dopustiti, tu mi nije svejedno.
Kada je stradao reket posljednji put? U doba kada ste igrali, pucali su kao petarde na Novu.
- Uh, sad ste me zatekli. To je dobro pitanje! Nije sigurno deset godina. Ili čak i više. Čak mi više i ne pada na pamet u ljutnji baciti reket. Znate, malo sam se sad i zabrinuo, pa ja više uopće nemam potrebu za time! Kad bi mi netko rekao 'razbi reket', okrenuo bih se i otišao u sobu. Čini se da sam svoje rekete porazbijao, ha-ha.
Turnir slavi "srebrni pir". Što se promijenilo u međuvremenu?
- Sve je drugačije. Ovakvog glamura, kao danas, tada nije bilo. Da budem posve iskren, mi smo bili zatečeni kad smo kao Hrvatska dobili prvi ATP turnir, ni Prpa ni ja tada nismo htjeli ovdje igrati. Razmišljali smo: "Sad je termin turnira u Rimu, pa kako ćemo sad u Umag?!" A ispalo je da mi je upravo Umag te godine bio odskočna daska. Igrao sam s Prpićem finale, koje je on zasluženo osvojio, zatim smo osvojili Kup nacija, gdje smo naredali velika imena, a ja sam zatim izbacio Borisa Beckera u prvom kolu Roland Garrosa i došao do četvrtfinala. A potom sam ušao u polufinale Wimbledona. Taj Umag na kraju je ispao super ideja za moju karijeru. A turnir i dalje traje. Treba čestitati i Slavku Rasbergeru što je napravio i Vanji Božičkoviću što je nastavio njegovim putem. Kad razgovaram s igračima na Touru, svi me pitaju kad će Umag. Postao je jedna od najpopularnijih destinacija.
Na betonskom terenu, koji je ovdje sagrađen svojedobno upravo za Novaka Đokovića, danas trenira Serena Williams. Što ste pomislili kad ste je ugledali?
- I ja sam se baš iznenadio kao i svi! Drago mi je što je došla jer time svijet vidi da smo na teniskoj karti. Da ovdje imamo akademiju koja može primiti baš svakoga, pa čak i prvu tenisačicu svijeta, vjerojatno i najbolju u povijesti. Ne zaboravite ni ove mlade cure koje tu treniraju u akademiji, koje na terenu do sebe vide - najbolju. To se pamti zauvijek.
Da se našalimo, je li Marin vas pripremao za subotnji meč legendi ili vi njega za turnir?
- Pripremamo jedan drugoga, u životu nisam igrao toliko tenisa koliko u ovih pet dana! Sedam-osam sati tenisa, što sam, što s njim. Teniski sam spreman, mogao bih kvalifikacije odigrati, ha-ha.
Imao je Novaka u ruci...
Što ste pripremili kao trener, može li Marin otići do kraja? Je li to cilj?
- Zadovoljan sam njime jer sad napokon vjeruje u sebe. Dosad sam u njega vjerovao ja, a to mu za rezultate malo znači. Možemo mi pričati danima o tenisu, ali ako on ne vjeruje u ono što mu ja govorim i što da radi da terenu, onda posao trenera nema smisla. Prvi sam put u Wimbledonu vidio da Marin vjeruje u to što igra i ne bi dobivao da nije u sebe vjerovao. A imao je u ruci i Novaka Đokovića, nudio mu se u tri navrata. Za mene je Đoković najbolji igrač svijeta, mislim da danas više nitko ne može dominirati svjetskim tenisom. Prošlo je vrijeme dominacija. Ali, da će Novaka biti teško skinuti s prvog mjesta, to je istina. Ali, dobit će ga Marin kad-tad...
Drago mi je da Goran ovako finim, biranim rijecima, govori o "Jokeru". Mislija sam da ce otic' u Sveti Stefan da zazeli "Jokeru" svu srecu sa Jelenom Ristic s kojom se na tom famoznom crnogorskom poluotoku upravo vjencao. Nego, Gorane, kako stoji stvar sa zenskima, daleko od toga da si u tim stvarcicama za staro zeljezo!