Pobjedu Hrvatske protiv Armenije u Erevanu je za Večernji list prokomentirao bivši trener Istre, bivši nogometaš Dinama i HSV-a te bivši reprezentativac Jugoslavije, Andrej Panadić.
- Kad se prije utakmice pogledala ljestvica i vidjelo se da Armenija ima sedam bodova, misliš si "uh, pa dobri su", ali čim je utakmica krenula vidjela se velika razlika. Hrvatska je tri klase bolja reprezentacija u odnosu na Armeniju, bez obzira na to što je bilo samo jedan razlike, trebalo je biti i puno više. Mislim da smo trebali te neke situacije jednostavnije završavati, možda i više poštivati suigrača, pa da dođemo na tih 2:0 da igrači mogu odigrati mirnije i čak se malo i odmoriti.
Panadića je u utakmici najviše oduševila izgradnja napada 'vatrenih'.
- Svidjelo mi se jako puno stvari u samoj igri. Otvaranje igre i izlaženje s loptom preko Šutala i Gvardiola s Brozovićem, pa i Modrićem koji se u tom dijelu uključivao je bilo fenomenalno. Kad krenemo u izgradnju napada, tu nam ne može nitko ništa. Međutim, kad lopta dođe do nekog drugog onda su se tražila komplicirana rješenja. Vrlo je jednostavno, tko ne može to shvatiti samo treba pogledati što rade Broz i Luka. Vidi se kakva je to top klasa, po svakom kretanju i svakom razmišljanju - rekao je Panadić, pa dodao:
- Bez obzira na te neke odluke, mislim da su svi odradili utakmicu na jako visokoj razini. Jedino što mogu zamijetiti je da možda treba više riskirati s nekim loptama u dubinu. Mogli smo ovdje imati bolji rezultat od onoga na Rujevici protiv Latvije, unatoč tome jako dobro odrađen posao svih igrača.
Što se tiče reprezentacije Armenije, posebno se istaknuo jedan igrač.
- Iznenađen sam što nije bilo nikakvog velikog pritiska od Armenije. Jesu li sami shvatili da nemaju šanse ili su se potrošili protiv Turske, ne znam. Solidna je to reprezentacija, ali ni blizu ranga Hrvatske. Vratar Čančarević im je bio sjajan, zna igrati, a i ovdje i protiv Turske je branio čuda.
Osim izgradnje napada, naši stoperi Joško Gvardiol i Josip Šutalo su djelovalo jako sigurno i u obrani.
- Ti momci nemaju strah. Ne bježe natrag kad se lopta izgubi nego ostanu stajati dosta visoko. Oni su tu blizu i daju mogućnost svojim postavljanjem da cijela ekipa bude kompaktna. Joško i Josip su toliko brzi da su čak i na širem prostoru napadači nemoćni protiv njih, a bitno je i to što igraju u klubovima koji igraju tako da se stoji visoko i računa se na njihovu moć i brzinu. Igraju moderno, postavljaju se visoko i svaka lopta je njihova. To fascinira za tako mlade momke - rekao je Panadić, pa zaključio:
- Jako raduje što smo dvije te slabije utakmice, gdje smo izraženi favoriti, odradili na vrlo profesionalnoj i vrlo visokoj razini. Znali smo imati problema s tim manjim reprezentacijama, ali očito da ovu generaciju ne zanima protiv kog igra, protiv svih žele pokazati tko je gazda.
...u potpunosti se slažem sa navednim u članku... mene impresionira lakoća sa kojom držimo loptu, igra na prvu, te transformiranje u organizirane i kontinuirane napade... mi smo pokazali da smo s razlogom među svjetskim nogometnim velesilama, jednostvano sada se vidi ta naša kvaliteta, lakoća sa kojom igramo i kontroliramo utakmicu... uz taj najbolji svjetski vezni red, sada smo dobili i najbolji stoperski par, a koji je našu igru još podigao na nivo više... sa lakoćom otklanjaju opasnosti, čitaju igru, visoko drže cijelu obranu, i iznose loptu u napad, što nam donosi tu još veću kvalitetu i stabilnost, brzinu, beskrajno sigurno držanje lopte... meni sve djeluje da smo sada pravi i kompletirani, tu još vidim i pojedince, kao Oršu, Sučića... na Euro možemo do kraja, sada smo nekako zreli za to, no u svemu svakako nas treba malo podržati i sreća... bravooo vatreni, ponos hrvatske...