Košarkaši Cibone u Zadru su se proveli kao bosi po trnju. U Višnjiku su doživjeli najteži ovosezonski poraz (51:77) u regionalnoj ligi, i to od velikog hrvatskog rivala, od kojeg još uvijek imaju bolji bodovni učinak. Nakon prospavane noći, kako je sve to izgledalo Ciboninu treneru Slavenu Rimcu?
- Cilj je bio zaustaviti Florencea i Sobina i u tome smo uspjeli, no nismo odgovorili na pritisak jer nemamo igrača koji može stvoriti višak. Osim toga, nismo pogodili otvorene šuteve i svi su se svezali pa smo se raspali. U ovom susretu, protiv iznimno agresivne obrane, dosad najviše se osjetio odlazak Blassnigamea.
No, zar utjehe nema u tome što je Cibona već prebacila zadanu normu za ovu recesijsku sezonu?
- Nisam ja tip trenera koji će reći "napravili smo svoje i ključ u bravu, idemo sada spavati do prvenstva Hrvatske". Želim da preostale utakmice iskoristimo na pravi način, uz puno odgovornosti starijih da podmetnu leđa tako da se mlađi ne frustriraju ovakvim porazima.
Je li to što su najveći poraz doživjeli od hrvatskog rivala nešto što više boli no da su ga doživjeli od srpskog ili slovenskog kluba, pitali smo kapetana Marina Rozića:
- Ako je tako moralo biti, nadam se da će Zadru ova pobjeda pomoći. Bilo je nešto publike, nadam se da će je sada doći još više. Neka barem na taj način hrvatska košarka ima neku korist.
Kapetan cibosa ovako je vidio zadarski krah:
- Mi smo energetski naprosto bili na nižoj razini od Zadrana, oni su nas pretrčali, a i poklopio se naš loš šuterski dan. Danas je jako teško dobiti utakmicu bez šuta s distance. Da smo mi u prvoj četvrtini pogodili koju tricu, oni se ne bi mogli zbiti u reketu. Poraz od 26 razlike boli, no to je ipak samo jedan poraz i nema smisla da sada tugujemo, kao što i nije bilo velike euforije kada smo izborili šest pobjeda u sedam utakmica.
>> Svaka pobjeda nad srpskim klubovima donosi koeficijent za četvrto mjesto u ABA ligi