Ivan Rudež, 40-godišnji trener nizozemskog prvoligaša Donar Gronigena, uspio je dovesti bivšeg NBA igrača visokog šuterskog ranga koji će mu, uz sve to, još i čuvati leđa u svlačionici. Perspektivni hrvatski trener nagovorio je svog šest godina mlađeg brata Damjana (205 cm) da pojača njegovu momčad. A to je rasplet kakav se zacijelo najviše svidio njihovim roditeljima Boži i Nedi.
- Vidio sam da se brat primio posla, da su mu "sokovi" proradili i da ima još to za reći, generalni menadžer kluba i ja smo odlučili angažirati ga - kazao nam je Ivan nasmijavši se kada smo ga pitali je li mlađem bratu obećao isto što i Churchill svojim Britancima uoči Drugog svjetskog rata - krv, patnju, znoj i suze.
- Ha, ha, ha... svjestan je on toga kakav sam ja trener. Prije nego što je stavio potpis na ugovor zacijelo mu je i to prošlo kroz glavu.
I doista, je li Damjan, nakon što je pauzirao cijelu sezonu, spreman na takvo što?
- Ivan je potomak ove naše "vojne" trenerske škole iz bivše SFRJ, on prati taj stil u kombinacijama s modernim taktikama i metodama. Zahtjevan je i precizan, posvećen detaljima. Moj brat je odlučan trener koji zna što želi i koji traži red, rad i disciplinu, a meni to nikad nije bio problem. Ne bih trebao imati problema snalaziti se u njegovim metodama rada.
Pitali smo Damjan i kako misli da će njih dvojica regulirati svoj odnos?
- Ne vidim ja tu ni potencijalne probleme. Uostalom, ja idem tamo i radi sebe, da se igrački vratim u život i u sportsku formu. Želim igrati dobru košarku dok god me noge nose i imam volje i energije za igrati.
Hoće li starijem bratu biti produžena ruka u svlačionici?
- Sigurno da on i s tim računa, a to mi je već i rekao jer neće biti puno iskusnijih igrača u momčadi od mene.
Priča se da je Ivan i igrački bio veliki potencijal.
- Priča je točna. Bio je hakler od formata i još uvijek ima rejting u haklerskim krugovima. Ivan je moj prvi uzor. On je bio nevjerojatno fizički nadaren, no rane ozljede su mu onemogućile karijeru. No, zato je sa samo 27 već bio seniorski trener koji je eto gradio karijeru većinom u inozemstvu.
A kakav je njegov novi "head coach" u smislu trenerskog potencijala?
- Nikad ne valja kada igrači puno pričaju o trenerima, no ja Ivana košarkaški jako dobro poznajem. Uostalom, on je meni već dvaput bio pomoćni trener, u Cedeviti i Ciboni. Po meni, on nije samo potencijal nego je već sada dobar trener, a najbolje godine su tek pred njim pri čemu će Groningen biti velika prilika za njega. A ja ću mu u tome nastojati pomoći. Uostalom, bila bi šteta da nikad nisam igrao za vlastita brata pa sam sretan što će se to dogoditi barem u posljednjoj fazi moje igračke karijere.
Prije nego što počnu zajedno raditi u klubu i ovo ljeto će raditi zajedno individualno.
- Još od kada sam bio klinac, imali smo običaj da u srpnju radimo zajedno pa ćemo tako i ovo ljeto.
A s Damjanom će u Nizozemsku zajedno i njegova obitelj.
- Naša malena Mila ima tek tri mjeseca i još nije ni blizu vrtića pa ćemo supruga Smilja i ja to iskoristiti da svi budemo zajedno. Uživam u svakom trenutku očinstva i ono mi je promijenilo život. Inače, Mila se rodila sedam dana prije no što se situacija s koronavirusom zaoštrila, inače je moglo biti dramatično. Ja sam imao čak i namjeru završiti sezonu negdje, no viša sila je odlučila za mene. No, možda mi je ova sezona pauze i dobro došla jer sam se dobro i psihički i fizički odmorio nakon čega sam samo čekao pravu priliku da krenem dalje, a kada je Ivan potpisao za Groningen obojica nam se rodila ideja. Klub je to koji će igrati i jedno od Fibinih klupskih natjecanja, a uvijek je zanimljivije kada vam momčad igra i neko europsko natjecanje.
Kao igrač s trogodišnjim NBA iskustvom (Indiana, Minnesota, Orlando) Damjan pažljivo prati što se događa.
- Situacija je i više nego kompleksna, no to je velika mašinerija i naći će način da sačuva svoju nit vodilju a to je da servira ljudima proizvod kojeg oni žele. Završnica bez publike, to neće biti NBA u punoj sjaju, a mene brine i mogućnost ozljeda s obzirom na kratke pripreme.
Je li ga začudilo to što igrači mogu birati hoće li igrati završnicu ili ne i to bez posljedica.
- Iskreno, jest, začudilo me no s obzirom da takva odluka može utjecati na živote uključenih ljudi iz NBA lige pokazali su ljudsko lice odnosno da im je stalo i do dobrobiti igrača.
Antirasni aktivizam nekih velikih NBA zvijezda druga je glavna tema u Americi.
- Ja ih potpuno razumijem jer se taj problem proteže kroz povijest, a NBA kao velika institucija želi biti dio velikih promjena. Inače, u svoje tri NBA sezone nisam imao niti jednu neugodnu situaciju vezanu uz klasični razisam ili onaj obrnuti jer NBA je u tom smislu izolirani balon koji nije realna slika američkog društva koje se čini dosta podijeljenim.
Kakav bi bio Damjanov savjet našim mladim NBA igračima koji su trenutno bez NBA ugovora poput Žižića i Bendera. Da li da se vrate na sezonu-dvije u Europu ili da i dalje strpljivo čekaju svoju NBA priliku?
- Ne bih volio nikome dijeliti savjete, to je individualna stvar, no statistika kaže da je vrlo malo europskih igrača koji su se vratili u NBA ligu nakon povratka u Europu. Zato sam ja išao za idejom ostanka u NBA ligi sve dok je postojalo i jedan posto izgleda da tamo i ostanem.
Nakon povratka iz NBA lige, Damjan je igrao za Valenciju pa s pozornošću prati i završnicu španjolskog prvenstva.
- Jako me iznenadilo ispadanje Reala koji je bio favorit broj jedan ne samo za naslov španjolskog prvaka nego, uz Anadolu Efes, i prvi favorit za osvajanje naslova prvaka Europe. To samo pokazuje koliko je ova stanka radi pandemije koronavirusa utjecala da momčadi izgube ritam.
Znači li to da takvo što možemo očekivati i u NBA završnici?
- Ja i dalje vjerujem da će ondje prvakom biti netko između Lakersa, Clippersa i Bucksa no sve će ovisiti o tome tko će uhvatiti bolji zalet a na krajnji ishod utjecat će i ozljede koje su, kako što rekoh, zbog kraćih priprema vrlo moguće – zaključio je Damjan.