Damir Knjaz, novi dekan Kineziološkog fakulteta, povukao je jučer studente sa sata anatomije i priuštio im poučan i zabavan susret s velikim sportskim trenerima. Dogodilo se to u sklopu promocije knjige “Biti trener” splitske autorice Dajane Jašić, kojoj su u amfiteatru KIF-a nazočile i tri hrvatske trenerske legende – Ćiro Blažević, Mirko Novosel i Ratko Rudić.
Moderator Božo Sušec priznaje da je bio skeptik:
– Pobojao sam se da će to biti receptura za super trenera. Jednog takvog htio je stvoriti i predsjednik Tuđman kada je odlučio spojiti Ćiru i Tomislava Ivića, no taj brak nije trajao.
– Kad si nas ti posvadio – uzvratio je odmah Ćiro koji je svojim dosjetkama stalno zabavljao prisutne.
Bilo je tako i u odgovoru na posljednje pitanje: koliko krupni kapital, kojekakvi šeici i industrijalci utječu na trenerske projekte?
– Istina je da te šeik ima u šaci, no j... mi se što me je potjerao ako me je platio.
Slao je Ćiro studentima i vrlo ozbiljne poruke.
– Ne prestajte učiti jer evolucija je vaš neprijatelj.
Ćiro je potom ustvrdio da je Rudić jedan od rijetkih primjera da je veliki igrač postao i veliki trener, nakon čega je Rudić priznao:
– Bio sam igrač romantičar, volio sam život, izlaziti na živu glazbu, zalaziti u kavane, no Rudić igrač ne bi dugo izdržao kod Rudića trenera. Kada sam postao trener, nikad igračima nisam pokazivao što sam ja znao. Puno vrhunskih sportaša prebrzo je postalo trenerima pri čemu se nisu mogli odvojiti od svojih karijera pa su izgorjeli.
Zašto veliki sportaši tako rijetko postaju veliki treneri, pokušao je objasniti i Novosel na primjeru Ćosića:
– Ćosić je kao izbornik za EP prijavio momčad od šest bekova i šest krila jer mu nijedan centar nije bio dovoljno dobar jer ih je uspoređivao sa sobom.
Pričao je Novosel i o individualizaciji pristupa.
- Jednog Ćosića je trebalo izgrditi da zaigra bolje, a ako biste to učinili Dalipagiću, on bi bio izgubljen.
Znatiželjni studenti pitali su svu trojicu za najteže trenutke njihovih trenerskih karijera. Ćiro se sjetio svojih poraza u svojim švicarskim godinama, a najtrofejniji vaterpolski trener svih vremena Rudić priznao je da su njegov ožiljak Olimpijske igre 2008.
– Došli smo u Peking kao svjetski prvaci, dobili prve tri utakmice uvjerljivo i onda smo ispali jer nisam prepoznao da su se igrači uspavali na lovorikama.
Dodao je Ratko još nešto o trenerskoj profesiji.
– Meni je želja da treneri vrate ključne pozicije u klubovima jer su se u međuvremenu pojavile druge dužnosti koje su prikrile trenersku ulogu.