Hrvatski predstavnici u vaterpolskoj Euroligi ostaju sa stopostotnim učinkom i nakon četvrtog kola. Mladost i Jug imaju po četiri pobjede, a Primorje jedan poraz, ali od Juga. Gotovo je sigurno da ćemo imati tri kluba među osam najboljih, što dosad nije uspjelo ni jednoj zemlji. Pobjedama Mladosti i Juga u Barceloni svjedočio je i izbornik hrvatske vaterpolske reprezentacije Ratko Rudić, koji ističe:
Final Four bit će u Rimu
– Ti rezultati pokazuju da su hrvatski klubovi ove sezone pojačali kvalitetu i sad tvore jedan blok momčadi koje kandidiraju i za završni turnir. Sad, hoće li se ondje naći sva tri kluba ili samo jedan, teško je reći, ali svi imaju izglede za to.
– Kako procjenjujete izglede naših klubova protiv Pro Recca?
– Objektivno gledajući, naši klubovi ne zaostaju za Pro Reccom i imaju gotovo podjednake izglede u sučeljavanju s njim. Prema mojim informacijama, Final Four odigrat će se u Rimu i to daje prednost Pro Reccu. No, i naši klubovi sad idu s navijačima pa će imati podršku. Jasno, postoji i utjecaj koji je širi od domaćeg terena, ali ni to ne mora bitno umanjiti izglede naših.
– Kako gledate na polemiku između Ante Kostelića i Joška Vlašića?
– To prepucavanje oko toga tko je bolji i umanjivanje značenja drugih potpuno je nepotrebno. Dolazi od ljudi koji su svojim sposobnostima, svojim znanjem i energijom prezentirali Hrvatsku na najbolji mogući način, uzori su mnogima i o tome bi trebali voditi računa. I sam sam imao jedan neugodan slučaj s Vlašićem, ali ja tu ne gledam toliko sebe osobno koliko reprezentaciju koju vodim i sport kojim se bavim. Moji su konkurenti izbornici drugih reprezentacija, a ne drugi hrvatski treneri. Tko je najbolji trener? To je vrlo subjektivna procjena. Kamo sreće da svi budemo svjetski prvaci pa neka najbolji bude bilo tko. Vaterpolska reprezentacija proglašena je najboljom u anketi SN-a, koja je apsolutno demokratska i u kojoj su novinari glasovali imenom i prezimenom, ali to opet ništa ne znači. Mogli su najbolji biti i veslači. Ne pridajem tome veliko značenje. Ja sam obavio svoj posao, a hoće li me netko proglasiti najboljim, manje je važno.
Na Montjuicu je moje ime
– Vas za Barcelonu i inače vežu lijepe uspomene. Je li osvajanje olimpijskog zlata 1992. bio najljepši trenutak?
– Mnogo toga lijepoga doživio sam u Barceloni. Kao igrač s reprezentacijom Jugoslavije bio sam treći na EP-u 1970. godine. Bio sam mlad, na samom početku, i ta mi je medalja mnogo značila. Naravno da je osvajanje olimpijskog zlata najveći uspjeh. Čak su gore na Montjuicu ispisana imena svih koji su osvojili zlato na tom bazenu pa je tamo i moje. Barcelona je pravi vaterpolski grad i stalno joj se vraćamo.
ovo je čovjek, zna se ograditi od medijskih provokacija i prepucavanja za razliku od nekih. Pravi trener i pravi gospodin.