Zoran Gobac je prije dvije godine najavio da će u Zagrebu 2010. godine igrati momčad koja će biti na vrhu Europe. Počela je gradnja momčadi, u klub su vraćeni Mirza Džomba i Igor Vori. Nakon njih stigli su Tonči Valčić, Kiril Lazarov, a šlag na tortu svega bio je dolazak Ivana Balića na početku ove sezone.
Plan se znao, dvostruka kruna u Hrvatskoj neće biti dovoljna. Ocjenu sezone dat će nastup u Ligi prvaka. Drugi krug je izboren, ali nakon poraza od Chamberyja u Ledenog dvorani sezona se činila izgubljenom. Netko je za to morao odgovarati. S klupe je smijenjen Lino Červar, došao je dvojac Senjanin Maglajlija i Mirko Bašić te klub pod njihovim vođenjem dolazi do četvrtfinala Lige prvaka, ali protiv Kiela nije išlo.
Duvnjaka i Vorija ne treba osuđivati
Četvrtfinale je malo koga moglo zadovoljiti. Prvi potres bilo je najavljeno rezanje ugovora glavnim igračima i transfer liste već u četvrtom mjesecu. Igrači koji su došli u klub i dobili ugovore kakve zaslužuju, odjednom su postali dežurni krivci za neuspjeh. Klub nije mogao više poštovati svoje ugovorne obveze prema igračima i prvi na udaru su se našli Valčić, Balić i Lazarov.
Igor Vori i Domagoj Duvnjak trebali su potpisati nove poboljšane ugovore, ali umjesto toga oni su odlučili napustiti klub. Opravdano ili ne, pitanje je sad. Obojica iza sebe imaju najbolje sezone, Vori je vjerojatno najbolji kružni napadač na svijetu, a Duvnjak jedan od vanjskih pucača. Prepucavanja oko ugovora s Balićem očito su ostavila utjecaj na njih i stoga ne treba čuditi da su se poveli razmišljanjem da istu stvar klub može napraviti i njima sljedeće godine u slučaju lošije sezone. Nisu htjeli riskirati i zato ih ne treba osuđivati.
Karabatić nije htio više slušati o namještanju
Namještanje utakmica u rukometu dovelo je taj sport na jako niske grane. Iako ništa nije potvrđeno i dokazano, njemački Kiel to je stajalo odlaska najboljeg igrača Nikole Karabatića. Cijele sezone igrači su morali slušati priče kako je neka utakmica bila namještena. Karabatić i Vid Kavtičnik umorili su se takvih priča i preselili u Montpellier.
Dug put čeka rukomet i njegove čelnike da vrate rukomet da mjesto gdje i pripada. Jer dok god će se pričati samo o sucima i namještanjima, svađama i odlascima igrača zbog neisplaćenih obveza, rukomet će ostati marginalni sport. I zato rukometna igra mora nadjačati sve ove probleme. Iskreno se nadamo da i hoće.