Šok, tuga nevjerica u rukometnim krugovima. od srčanog udara, samo nekoliko minuta nakon završetka derbija Prve hrvatske lige između rukometašica Podravka Vegete i Lokomotive (32:29) umro je Zlatko Saračević (59), trener Koprivničanki.
- Nakon utakmice smo se pozdravili, malo popričali, dali smo obojica izjave za medije i svatko je otišao na svoju stranu. Ništa nije ukazivalo na to da mu je loše. No, očigledno se stres nakupio u posljednjih nekoliko mjeseci kada je dobio otkaz u klubu. Trebao je odraditi sezonu do kraja. Taj otkaz sigurno je pokrenuo stres jer si je Saračević složio kompletan život u Koprivnici - priča Nenad Šoštarić, trener Lokomotive.
Pozlilo mu na semaforu
Saračević je poslije utakmice napustio gimnazijsku dvoranu te je svojim automobilom krenuo odvesti kući trenericu vratarki Barbaru Stančin. Na jednom od koprivničkih semafora mu je iznenada pozlilo, te je Barbara odmah pozvala hitnu pomoć koja je stigla vrlo brzo. Sumnjalo se na srčani udar, liječnici su mu dugo pružali pomoć, ali nažalost nisu ga uspjeli spasiti. Na hitnom bolničkom odjelu koprivničke Opće bolnice ‘Dr. Tomislav Bardek’ 40-ak minuta su ga pokušavali reanimirati. Ali nije bilo spasa.
Otišla je još jedna rukometna legenda, čovjek koji nikad nije imao problema s niti jednom osobom na svijetu. Prema novinarima je uvijek bio dostupan, bilo da je rano ujutro ili kasno navečer.
- Ne znam što bih rekao osim da sam sad i ja u stresu od vijesti koju sam čuo. Sa Zlatkom dijelim rukometnu sudbinu od 19. godine kada smo počeli zajedno igrati u seniorskoj momčadi banjalučkog Borca. Sudbine su nam se nekako stalno susretale paa smo zajedno igrali u Medveščaku, zajedno smo igrali u Francuskoj i na kraju u hrvatskoj reprezentaciji s kojom smo osvojili olimpijsko zlato, svjetsko srebro i europsku broncu - počeo je priču vidno potreseni Irfan Smajlagić.
Nakon igračke karijere obojica su postali treneri.
- Ne mogu da vjerujem da ga više nema. Nažalost biti trener u sportu više nije čast ili neki lagan posao. Stres je postao dio trenerskog posla, a to nikako nije dobro. Klubovi su toliko opterećeni rezultatima da mijenjaju trenere kad god im se prohtije. Jedan loš rezultat i nema te više. Ispada da su treneri uvijek krivci za neuspjehe - istaknuo je Smajlagić.
Zlatko Saračević bio je jedan od rijetkih igrača koji je igrao jako dugo. Okončao je karijeru u 42. godini. U karijeri je igrao za Borac, Medveščak, Nimes, Bordeaux, Créteil, Istres, Zagreb, Veszprem i Zamet. Igrao je za reprezentaciju bivše Jugoslavije s kojom je osvojio svjetsko zlato 1986. godine, te olimpijsku broncu 1988. godine. S Hrvatskom je osvojio olimpijsko zlato, svjetsko srebro i europsku broncu.
- Jedino što mi je žao što u karijeri nikad nisam osvojio Kup prvaka - rekao je jednom prilikom.
Nakon igračke započeo je trenersku karijeru pa je sjedio na klupi Zameta, Nyiregyhaze, Čelika, Zagreba, Dubrovnika i Podravke.
- U samo nekoliko mjeseci ostao sam bez dva divna suigrača, Zlatka Portnera i sada Zlatka Saračevića. Sarač je bio ljudina, uvijek spreman za šalu, vic. Znao nas je nasmijati kada bi nam bilo teško. Naravno, bio je super igrač, opasan u napadu kao rijetko koji ljevak. Bila mi je velika čast igrati uz njega - rekao je Veselin Vujović, Saračevićev suigrač iz dana kada su zajedno igrali u reprezentaciji bivše Jugoslavije.
Patrik Ćavar proveo je uz Saračevića veći dio svoje igračke karijere.
- Ne mogu vjerovati da ga više nema. Ovo je jedna od šokantnijih vijesti koje sam čuo u posljednje vrijeme. Bio je tako mlad, a sada ga više nema. Tužno, rukomet je izgubio jednu sjajnu osobu. Bio je veliki pozitivac, uvijek spreman na šalu, pa čak i na svoj račun. Na Olimpijskim igrama u Atlanti bio je čovjek od povjerenja pokojnog trenera Velimira Kljaića. Čak je u dogovoru s njim napravio tučnjavu u prijateljskom susretu protiv Alžira uoči olimpijskog turnira 1996. godine. Majko moja, zar ga stvarno više nema - govori Ćavar...
- Kakav je to bio igrač. Ma igračina. Imao je top u ruci. Šutirao bi s 12, 13 metara, a vratari su bili nemoćni - dodao je Ćavar.
Pustio suze u Barceloni
Saračević je bio sjajan igrač, osoba, prava dobrica. I kada bi se trebao jako naljutiti on bi to prikrivao. Jednom se rasplakao. Bilo je to u finalu Kupa prvaka kada je Zagreb u uzvratu izgubio od Barcelone, zbog krađe sudaca.
- Ne mogu zadržati suze. I neka svi vide kako plačem, baš me briga. Ovo što su nam suci napravili jest za suze - rekao je tom prilikom Saračević.
Ivica Obrvan, novi trener PPD Zagreba, također je jedno vrijeme igrao uz Saračevića.
- Topovska ljevica, odličan dečko, odličan zabavljač - dodao je Obrvan.
Počivaj u miru, legendo. Bio je jedan od zaštitnih znakova rukometa i sporta uopće. P. S. Previše ljudi odlaze u zadnje vrijeme, nešto tu nije ok.