Hrvatska dobro igra u obrani, a Mirko dobro brani iza, govorio je u najavi utakmice glavom i bradom Nikola Karabatić, najbolji rukometaš svijeta koji je s loptom svakako precizniji nego u prognozama i za kojeg će se valjda naći mjesta u registru izdajica, ugleda li to čudo svjetlo dana.
Ili je govorio napamet ili se jednostavno rugao jer je Hrvatska u odnosu na prethodna natjecanja napravila veliki korak unazad u obrani, uvjerljiv poraz od trikolora potvrdio je ono što smo vidjeli već protiv Norveške.
Zapravo, ti naši susreti s najjačom reprezentacijom svijeta sve više počinju podsjećati na scene iz kultne serije “Alo, alo” kad madame Edith ulovi Renea u strasnom zagrljaju s konobaricom i taman kad pomisli da ga ima, stari ljubavnik izvuče neko urnebesno objašnjenje iz rukava. Tako i mi, taman prije Francuza klepnemo neku Makedoniju, nanižemo dvije-tri pobjede, podgrije se nada ili čak stvori euforija i onda uslijedi “o, ti glupa ženo”. Ishod je uvijek isti, čak i način kako to izvedu, mijenjaju se samo okolnosti.
Kao ova da su sad 50 minuta igrali sa sedam istih igrača, u visokim godinama, a na klupi su imali grupu specijalizanata, praktikante odjevene kao da su polaznici prestižnog koledža. “Što primjećujete, kolege?”, pita Onesta u stilu primarijusa nad tijelom anesteziranog pacijenta. “Mogu ja? Ovi igraju bez golmana! Treba pucati iz svih topova”, kaže jedan, a drugi dodaje: “Obrana im je troma. Dva križanja, lopta na krilo ili pivota i hop – gotovo je”. “Bravo, kolege”, pohvaljuje ih Onesta koji očito još čeka samo oproštaj sljedeće godine na SP-u u Francuskoj. U minutama odmora sad već stoji sa strane i promatra kao rašomonac.
Zaista, djelovalo je i da bi preparirani galski pijetao ušao da su ga ispalili prema našim vratima. Egal je trajao dok su Duvnjak i Slišković imali municije, a više od razlike u klasi izbornika Babića mora zabrinjavati što mu se momčad kao u pripremnoj utakmici protiv Slovenije raspala u ritmu Balkan-kana.
Ovoj momčadi nedostaje klase, brzine, malo karaktera, zatim možda neki Božo Jović koji bi se potukao samo da promijeni tijek utakmice i, naravno, Vlado Šola. Kakvu god boju kose imao.
Koji si pak sad ti, i kakve veze ima Karabatić s tobožnjim registrom. Svi su se ljevičarski novinarčići zaljepili za taj registar i za novog ministra kulture kao da je to najvažnija stvar za ovu zemlju. I kao to da nije sporan registar branitelja ali kad se samo spomene registar onih koji su ratovali protiv tih branitelja onda je to kršenje ljuskih prava. Koji licemjeri.