Obrana i vratar. Dvije ključne stvari želite li u rukometu osvojiti medalju. A mi u ovom trenutku nemamo ni obranu ni vratara. Protiv Norveške obrana je primila 34 pogotka. Toliko smo primili na europskim prvenstvima još od Srbije 2002. godine kada smo izgubili sa 14 pogodaka razlike.
Goluža: Napad nije najbitniji
Više od 30 pogodaka primili smo od Portugala, na EP-u Sloveniji kada smo odigrali u beznačajnoj utakmici 32:32 te dvaput od Danske, na EP-u 2004. u susretu za treće mjesto (31) i dvije godine poslije u Švicarskoj (32).
Za utjehu Babiću, nije izbornik koji je primio najviše pogodaka u jednoj utakmici. Rekorder je Lino Červar kada smo izgubili finale u Tunisu 2005. godine od Španjolske primivši 40 pogodaka. Josip Milković primio je na Svjetskom prvenstvu 2001. godine od Južne Koreje 38 pogodaka, a 35 smo dobili u susretu za treće mjesto na Igrama u Pekingu od Španjolaca.
– Obrana, obrana i samo obrana. To je temelj svake pobjede. Ne napad, nego obrana – znao je govoriti Slavko Goluža, izbornik Hrvatske od 2011. do 2015. godine.
Bez vratara nema ni slavlja
U njegovu mandatu Hrvatska je samo dvaput primila više od 30 pogodaka. Bilo je to na njegovu prvom velikom natjecanju, na SP-u u Švedskoj 2011. godine. No, na tom natjecanju još nije uigrao svoju novu obranu koja mu je godinu dana kasnije donijela brončane medalje s Europskog prvenstva i Olimpijskih igara te godinu dana kasnije i svjetsku broncu.
Imala je Hrvatska godinama dobru obranu, počevši tamo sredinom devedesetih s Perkovcem, Kljaićem i Načinovićem pa do obrane u kojoj su prednjačili Valčić, Sulić, Špoljarić, Dominiković, Metličić i Kaleb, a u novije vrijeme Gojun, Vori, Kopljar, Duvnjak i Vuković.
U novoj obrani imamo tri igrača koji igraju u njemačkoj ligi i koji bi trebali znati kako se tuče – Brozović, Marić, Gojun. No, igraju za sada previše, reklo bi se, na finjaka. Naši visoki igrači poput Sliškovića, Kopljara, Gojuna, Mamića i Šebetića morali bi igrati puno čvršće i s izlascima na suparničke vanjske pucače. Možda je jedno od rješenja uvođenje Krešimira Kozine. Ako je dobar za obranu Flensburga, onda je valjda dobar i za Željka Babića. A znamo da, kad Kozina udari, tu nema prolaza. Jasno, sada se postavlja pitanje koliko bi tu Vori pomogao. Vjerujemo da bi.
Bojali smo se da će nam ponovno statistika vratara biti loša. I bi tako. Mirko Alilović nakon dvije utakmice trenutačno je posljednji od 20 vratara po postotku obrana. Skromnih 21 posto. S obzirom na godine i iskustvo, od njega smo puno više očekivali, ali svake godine ista priča. Brani sjajno za klub, a kada dođe u reprezentaciju, kao da ga netko začara. Mirko je tu od 2007. godine, sa šest medalja jedan je od trofejnih naših vratara. Doduše, nema nijednu zlatnu medalju. Kada je Hrvatska bila na vrhu, imala je strašan tandem vratara – Šola – Matošević. Njih dvojica zajedno imaju deset medalja. Njima se priključio i Venio Losert s još šest medalja.
– Ne može se pobjeđivati bez dobrog vratara i 15 obrana po utakmici – uvijek je govorio Lino Červar.
I naravno da je bio u pravu. Kada je Švedska bila na svjetskom vrhu, imala je Thomasa Svenssona. Čovjek je osvojio deset medalja od čega tri europska i dva svjetska zlata. Rusija ili bivši Sovjetski Savez imali su Andreja Lavrova. On u svojim vitrinama ima osam velikih medalja.
Apsolutni rekorder je Thierry Omeyer. Bez njega Francuska ne bi osvojila 12 medalja od 2006. do danas. Danci su imali Caspera Hvidta (pet medalja), a danas Niclasa Landina (četiri medalje), Španjolci Davida Barrufeta (sedam), Nijemci Henniga Fritza (tri medalje).
– Mislim da kod naših vratara nije sporna forma. Jer, da nisu u formi, onda Mirko ne bi obranio devet lopti u prvom poluvremenu niti bi Stevanović onako dobro branio protiv Bjelorusije. Mislim da je veći problem obrana. Da me ne bi netko krivo shvatio, ali naša obrana ni protiv Bjelorusija nije bila bajna, ali je "Striv" poskidao punio lopti i odveo nas u pobjedu. Hrvatska je protiv Norvežana igrala brzo i tu se naši vratari jednostavno nisu snašli. Dogodi se vrataru da pola sata ne može ništa obraniti. Sjećam se jedne utakmice između Splita i Metkovića kada gostujući vratari nisu cijelu utakmicu imali nijednu obranu. A u Metkoviću je tada branio jedan Pušnik. Nadam se da ćemo već protiv Islanda bolje igrati obranu i da će se vratari vratiti na velik broj obrana – rekao je Mario Kelentrić, vratar koji je s Hrvatskom 2003. godine osvojio zlato na Svjetskom prvenstvu.
>>S Islanđanima smo igrali četiri puta i nijednom nas nisu pobijedili
Ta će Vori? Ta će Ivić kad ima njegova zamjena? Ta će Goluža i Lino kad postoji Babić? Ivano ima rješenje. Pomoći će jovanovići, isušivaći močvare, skojevci, torcida, huligani i ostojini crtači svastika.