POGLED - MLADEN MILETIĆ

Krakovski marš najveće je čudo hrvatskog sporta!

Foto: HRS
Navijači
Foto: EHF
Hrvatska - Poljska
Foto: EHF
Hrvatska - Poljska
Foto: EHF
Hrvatska - Poljska
Foto: EHF
Hrvatska - Poljska
Foto: EHF
Hrvatska - Poljska
Foto: EHF
Hrvatska - Poljska
Foto: EHF
Hrvatska - Poljska
Foto: EHF EURO
Hrvatska Poljska
Foto: EHF
Hrvatska - Poljska
Foto: EHF
Hrvatska - Poljska
Foto: EHF
Hrvatska - Poljska
Foto: HRS
Navijači
Foto: HRS
Navijači
Foto: HRS
Navijači
Foto: HRS
Navijači
Foto: Marko Jurinec/PIXSELL
Petar Metličić
28.01.2016.
u 08:41
Osamdesetih je Ćiro Blažević dočekan kao šarlatan, Lini Červaru smijali smo se kao Woodyju Allenu, a Gipsa Kostelića slali smo – u ludnicu. Uz pogreške koje je pokazao, a koje su i očekivane kad prvi put vodiš momčad na velikom natjecanju, Babić je iskazao i puno hrabrosti pruživši veliku šansu igračima kojima se prije malo vjerovalo.
Pogledaj originalni članak

Čovjek je ono što sanja, rekao je jedan veliki sportaš. Imamo pravo sanjati čudo, rekao je Pero Metličić uoči utakmice od koje je 99,9 posto Hrvata diglo ruke. Trijumf u Krakovu apsolutno je najveće 60-minutno čudo u povijesti hrvatskoga sporta! Imali smo silnih pobjeda, osvajali olimpijske i svjetske medalje, pobjeđivali u nogometu, rukometu, košarci, tenisu... puno jače velesile. Ali ovaj plasman u polufinale Europskog rukometnog prvenstva nešto je što ti se dogodi jednom u sto godina. A među 0,01 posto onih koji su vjerovali bila je i predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović koja je sa suprugom Jakovom došla u dvoranu i među 15.000 Poljaka proslavila senzaciju desetljeća. Donijela je sreću, bilo je predivno vidjeti je razdraganu u hrvatskom dresu.

Karakter do neba

KARAKTER! Tih šesnaest igrača i izbornik Željko Babić iskazali su u silnoj mjeri ono u što smo kod njih nakon Francuske posumnjali. Lekcija koju su na terenu održali Poljacima čak je i manja od one koju su održali mnogima od nas koji smo podcijenili i zanemarili što sve sport u sebi krije, zaboravivši pritom i da nam nitko u ovih četvrt stoljeća kao rukometaši nije pružio tako puno čudesnih i nezaboravnih trenutaka.

Kako god završio i koliko god trajao mandat čovjeka kojeg je Hrvatska upoznala u ovih desetak dana i dobrim dijelom ga doživjela kao osobenjaka, Željko Babić već se upisao u zlatnu galeriju hrvatskih stručnjaka. “Nije moj vrhunac što vodim Hrvatsku. Vrhunac će biti kad osvojimo olimpijsko zlato”, rekao je nakon prve utakmice na EP-u protiv Bjelorusije. Javnost ga je dočekala s nepovjerenjem, a ta mu se izjava, očekivano, nabijala na nos kad su uslijedili prvi porazi, prvo od Norveške, pa od Francuske. Ne treba čuditi nepovjerenje, ovim su krajevima hodali razni prevaranti i lažovi, razvlačili su nas po tuđim državama i muljali na sve strane, pa nam je svatko novi – sumnjivo lice. Osamdesetih je Ćiro Blažević dočekan kao šarlatan, Lini Červaru smijali smo se kao Woodyju Allenu, a Gipsa Kostelića slali smo – u ludnicu. Uz pogreške koje je pokazao, a koje su i očekivane kad prvi put vodiš momčad na velikom natjecanju, Babić je iskazao i puno hrabrosti pruživši veliku šansu igračima kojima se prije malo vjerovalo.

Metličiću se sve vratilo

Od prve utakmice išao je na gotovo ravnopravno raspoređivanje minutaže, štedeći maksimalno Duvnjaka, a gurajući Šebetića, Mamića, Karačića i ostale ne samo u trenucima kad je sve gotovo nego i kad se lomi rezultat. Platio je to i porazima, no vratilo mu se kad je trebalo marširajući kraj slomljenog protivnika. Također, Babić je pokazao spremnost da prizna pogrešku te je na turniru indisponiranog Alilovića u posljednjoj utakmici zamijenio Stevanovićem. Zagrebov vratar obranama u prvom poluvremenu odškrinuo je vrata čuda. Čarobna krakovska noć imala je nekoliko velikih heroja, od nezadrživog Marina Marića, supersoničnih krila Štrleka, Horvata i Čupića, monumentalnog Duvnjaka koji je gotovo zapalio mrežu projektilom iz svih emocija za +15 pred skamenjenim Poljacima... Ipak, najveći heroj bila je momčad, požrtvovna, borbena obrana puna vjere koja je iz minute u minutu rasla podsjetivši nas na naše najslavnije dane.

Prije 12 godina veliki kapetan hrvatske reprezentacije svoj je Ademar Leon ispratio u Celje na uzvrat osmine finala Kupa prvaka. Trener ga nije ni vodio jer je su Španjolci imali +13. Drago nam je da je Pero sad bio na sretnijoj strani. Sport sve prije ili kasnije – vrati.

>>Odigrao sam puno ludih utakmica, ali ovako ludu nikad!

>>Nakon ovog urnebesa imamo pravo vjerovati i - u zlato!

>>Babić nakon briljantne pobjede: Ovo je čudo iz Međugorja!

>>Grabar-Kitarović na parketu proslavila s rukometašima i čestitala im: Bravo dečki!

>>Strani mediji o nevjerojatnoj pobjedi: Ludi Hrvati utišali Poljsku

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 17

Avatar bosanac1951
bosanac1951
08:52 28.01.2016.

Da, da, sinoć se igrala rukometna utakmica nad svim utakmicama...Pred malim ekranima je bila zapaljiva atmosfera, veselilo se svakom pogotku i vjerovalo se u čudo koje se ipak dogodilo... Malo nas je ali smo u nekim športovima u samom svjetskom vrhu: vaterpolo, rukomet, nogomet, atletika...Nadam se pobjedi protiv španjolaca pa finale..Pa dečki naši neka vam je sa srećom.

Avatar Borna Vitez
Borna Vitez
09:22 28.01.2016.

ČEASTITAM gosp.Mladenu Miletiću na profesionalnom,ISKRENOM,domoljubnom komentaru kakvih se malo može ovih godina pročitati. Kada bi Hrvatska imala ovakve novinare bilo bi svima lakše podnositi ovu sumornu društvenu zbilju.

NI
nikola13782
08:56 28.01.2016.

kako ste skupili glave!!! svaka cast