Za njega će trener Mladosti Zoran Bajić reći da je "fantastičan igrač, prvenstveno izvanredan čovjek i veliki profesionalac koji je sve svoje klupske obaveze do zadnjeg trenutka izvršavao besprijekorno". A ovo "do zadnjeg trenutka" znači da Cosmina Radua više neće biti u Mladosti. Rumunjski internacionalac, koji je i Hrvat jer ima hrvatsko državljanstvo, odlučio je u 40. godini zaključati karijeru vaterpolskog profesionalca. A taj kraj je bio onakav kakav se samo poželjeti može: sidraš Mladosti zabio je pobjedonosni peterac u raspucavanju kojim je raspetljan finale s Jugom. I tako na spektakularan način donio žapcima u Gružu toliko očekivani naslov hrvatskog prvaka.
Pa, kako ste se osjećali prije i nakon tog peterca?
- Kad sam vidio da je naš Marcelić prije toga obranio peterac, počeo sam se smijati jer sam znao da je gotovo i da smo osvojili naslov hrvatskog prvaka. Moram priznati da niti u najljepšim snovima nisam pomišljao da ću biti u prilici karijeru završiti na takav način i to mi je velika čast. Kad sam vidio loptu u golu, osjećaj je bio neopisiv - kaže Radu koji je s vaterpolom počeo u Rapidu iz Bukurešta prije 24 godine, a igrao je i u talijanskoj Florentiji .
Nije bilo pritiska?
- Pa, prije nego sam pucao, osjetio sam mali pritisak, ali oduvijek sam volio biti u takvim situacijama tako da mi nije bio nikakav problem držati pod kontrolom emocije. A nakon gola bio sam najsretniji čovjek na svijetu jer sam bio svjestan koliko nam je bilo teško stići do cilja i koliko smo patili kroz godinu.
Kakve još dojmove nosite s te utakmice?
- Utakmica je bila napeta od početka do kraja, pa i ako smo željeli ostati mirni, očito je bilo od početka da je prisutna povišena nervoza, ne samo kod nas nego i kod jugaša, možda kod njih i više. Ali vodili smo od početka do kraja, iako su nam svaki put uspjeli zabiti za izjednačenje. Mislim da smo na kraju zaslužili pobjedu jer smo pokazali veću kvalitetu, i individualnu i momčadsku.
Primili ste pehar kao da ste kapetan iako niste, nego je to Bukić. Kako to?
- Ha-ha... to je mnogima upalo u oči. Dečki su inzistirali da ja preuzmem pehar znajući da je ovo moja posljednja utakmica. Meni je to pokazalo koliko me puno poštuju i jako sam im zahvalan što su mi dali priliku da prvi podignem pehar.
Vaš hrvatski je prilično dobar, jeste li sa suigračima komunicirali na hrvatskom ili na engleskom jeziku?
- U Hrvatskoj sam već 10 godina, pa sam naučio nešto hrvatskoga. Recimo da mogu naručiti burek kad odem u pekarnicu, ha-ha... Zezam se, naravno. Samo u prve dvije godine provedene u Mladosti sa suigračima sam pričao na engleskom i talijanskom. Nakon toga sam prešao u Rijeku, počeo sam pričati hrvatski i od tada sa suigračima razgovaram gotovo isključivo na hrvatskom.
S obzirom na igru koju pružate koja je još uvijek vrhunska, jeste li vi sigurni da je ovo kraj karijere?
- Cilj mi je vratiti se u Rumunjsku i učiniti nešto u Savezu - kandidirao sam se za poziciju dopredsjednika - da stvari krenu nabolje, jer mislim da smo posljednjih šest do osam godina išli u krivom smjeru. I zato mi je važnije pomoći izgraditi pravu pobjedničku kulturu u Rumunjskoj nego igrati još nekoliko godina.
U Hrvatskoj ste proveli 10 godina (šest u Mladosti i četiri u Primorju), kako gledate na to razdoblje u svojoj karijeri?
- To su mi najbolje godine u karijeri jer sam u tom razdoblju sudjelovao u osvajanju pet Kupova, triju prvenstava, četiriju Regionalnih liga, a jednom sam s Primorjem bio drugi u Ligi prvaka. Dobio sam i neke individualne nagrade (2019. bio je najbolji igrač Regionalne lige - op. a.), ali mislim da su one manje bitne.
S mladostašima ste osvojili pet trofeja, koji vam je od njih najdraži?
- Teško mi je reći koji mi je najdraži trofej u Mladosti jer su mi svi dragi, imao sam sreće da smo gotovo svake godine osvojili ponešto. No, ako se moram odlučiti za jedan, onda je to svakako ovo osvojeno prvenstvo, jer je do njega bilo najteže doći. Prvi put u povijesti hrvatskog vaterpola je netko 0:2 preokrenuo u 3:2, a to je i inače rijetko u sportu. Pamtit ću tu utakmicu zauvijek, a uspjeh mi je tim draži s obzirom da mi je to bila posljednja utakmica.
Imate i hrvatsko državljanstvo, hoćete li ovdje pokrenuti neki biznis?
- Vidjet ćemo. Ja sam u Rumunjskoj prije pet godina pokrenuo proizvodnju opreme za vaterpolo i tome se sad moram malo više posvetiti. Ali ako ću u budućnosti imati priliku nešto raditi i u Hrvatskoj, učinit ću to drage volje. Ne samo da volim Hrvatsku, nego sam ja i Hrvat, imam hrvatsko državljanstvo. I zato ću se u Hrvatsku uvijek rado vraćati, a možda u budućnosti i živjeti.
S kojim ste se od hrvatskih vaterpolista s kojima ste igrali najviše sprijateljili?
- Ima ih više, ali najbliži sam nekako s Mislavom Vrlićem s kojim sam igrao četiri godine u Primorju i ovu posljednju u Mladosti. Družimo se i izvan bazena i on mi je jako drag.
Imate li kakvu skrivenu strast? Kažu da dobro kuhate...
- Kuhati sam počeo dok sam živio u Italiji i od tada je kuhanje moja velika strast. Volim biti u kuhinji i spremati razna jela, a kuham skoro svaki dan. U razdoblju kad više putujemo manje kuham, no čim sam kod kuće volim sam spremati najdraža jela i eksperimentirati. Najviše volim pripremati burgere, rebarca i meso, što nije jako komplicirano, no znam napraviti i gulaše te domaće juhe. Hrvatska je kuhinja slična rumunjskoj, pa sam se zbog toga brzo priviknuo na vaša jela u kojima zbilja uživam.
A koje vam je omiljeno jelo?
- Pržene lignje. Njih još uvijek ne znam sam napraviti dobro, pa ih naručujem kad izađem u restoran. Gotovo uvijek naručujem isto jelo, malo sam dosadan, ha-ha...
Imate li za kraj kakvu poruku za navijače Mladosti?
- Hvala im što su nas stalno pratili i navijali za nas. Uvjeren sam da će i u budućnosti pratiti Mladost jer je to jedna od najvećih momčadi na svijetu.
Cosmin Alexandru Radu , dobar čovjek i odličan vaterpolist. Puno sreće u životu.