Najveća zemlja svijeta nikad nije otišla tako daleko u planetarno najpopularnijem sportu. Rusija je u silnoj euforiji koju pomno prati dr. sc. Jelena Jurišić, docentica Hrvatskih studija i vanjsko-politička komentatorica, odlično upućena u Rusiju i – nogomet.
U Moskvi je živjela deset i pol godina, diplomirala je na Lomonosovu, a sad je iskoristila priliku i otišla u Rostov na utakmicu s Islandom.
– Euforija je nov osjećaj za Ruse, a duguju ga nama jer su ga prvi put imali 2007., odnosno 2008. Do tada nisu znali što je to, znanci su mi često govorili da su ljubomorni na nas jer imamo nacionalni duh kad se igra SP pa ljudi iznesu zastave na ulice. Bili su ljubomorni čak i na naša vjenčanja sa zastavama, a njima je dugo bilo nepojmljivo čak i nositi dres reprezentacije. Velika je euforija nakon pobjede nad Španjolcima i posljednja tri dana vidimo veliko “nabrijavanje” na Hrvatsku. Ako nas prođu, to će otići u neslućene razmjere. Nakon pobjede nad furijom nije se spavalo, ali ne samo zbog veselja, nego i zbog ispunjenja obećanja!
Sina nazvala po napadaču
Što to znači?
– Puno ih je “oćelavjelo” zbog obećanja da će obrijati glave ako padne Španjolska, nestale su brade, brkovi. U gradu Jaroslavju muškarac je obećao da će za pobjedu nad Španjolskom cijeli dan hamburgere dijeliti besplatno pa je, naravno, imao navalu. Julija Dzjuba iz Ekaterinburga rodila je sina sat i pol nakon utakmice pa mu je dala ime Artjom po napadaču Zbornaje. Jedan je Moskovljanin tetovirao na licu ime “Igor” u čast vrataru Akinfejevu jer je tako obećao društvu. Takvo ludilo njima nije poznato kao nama.
>> Pogledajte što Večernjakovi novinari kažu o našem sljedećem suparniku Rusiji
Ali još 1988. igrali su finale Eura kao SSSR...
– Uh, toga tada nije bilo jer je postojao strah od sistema, a nije tada bilo ni javnog iskazivanja osjećaja. Ovo su Rusi željno čekali. Oni tek sad izbacuju iz sebe taj nacionalni ponos koji osjećaju. U Rostovu mi je taksist rekao da je preponosan na to što se događa u Rusiji i dodao: “Omalovažavaju nas vani, zato mi je drago da smo tako pristojnim SP-om pokazali da vrijedimo”. Presretni su i zbog brojnih stranaca koji su se uvjerili da su Rusi normalan narod.
Kako Rusi inače gledaju Hrvate u sportskom smislu?
– Najviše nas pamte po pobjedi nad Englezima 2007. U Rostovu sam u fan zoni slikala dečka s hrvatskim dresom i napisom na leđima “spasiba za Euro 2008.” U Rostovu su na stadionu bili oduševljeni što igra Modrić, to su bili krikovi. Jako su voljeli Ivaniševića zbog vica u igri koji oni nemaju.
Što je Rusima važnije i draže – hokej ili nogomet?
– Hokej je ipak sport broj 1. U svakoj gradskoj četvrti škole su s igralištem u obliku hokejskog terena. Kad dođu hladnoće, ta se igrališta poliju da se steknu uvjeti za klizanje i hokej. Hokej se može i dulje igrati u zemlji jer u dijelovima Rusije razdoblje bez snijega traje od tri do šest mjeseci.
Koliko je ovaj SP promijenio stereotipe o Rusima i Rusiji?
– U kontaktu s navijačima stekla sam dojam da su srušeni tabui. Sami Rusi pokazali su široku slavensku dušu, gostoljubivu, no naravno da je bilo i primjera ljudi koji su varali na iznajmljivanju soba kojih nije bilo. Neka žena u Ekaterinburgu naletjela je na iživcirane Meksikance koji nisu imali gdje spavati. Odvela ih je u stan i nazivala svoju rodbinu, sve su ih smjestili, najeli i napili. Takvih je primjera bilo još.
Putin sve prati iz rezidencije
Igramo praktički protiv reprezentacije ruske lige plus Čerišev... Zašto Rusi ne idu igrati vani?
– Plaće su im visoke. Klubovi imaju velik novac, sponzori su Gazprom, Rosnjeft, Lukoil i oni nemaju motiva za odlazak vani. Sad je glavna atrakcija Golovin za kojeg se otimaju Juventus i još neki.
Mogu li stadioni podići Rusiju na razinu nogometne velesile?
– Novi stadioni sad su napravljeni kao dvorane. Primjerice, taj u Rostovu sliči na zagrebačku Arenu iznutra. Svi stadioni imaju grijane podove, postavljeni su dobri temelji za daljnji razvoj nogometa.
Je li ovo u subotu “utakmica stoljeća” za ruski nogomet?
– S obzirom na zanimanje, SP kod kuće i veliki interes iz dana u dan sasvim sigurno jest. Pa oni koji su bili nezainteresirani za nogomet sad se natječu tko će se bolje obojiti nacionalnim bojama.
Putin ne dolazi na utakmice, ali prati Zbornaju?
– Mnogi su mislili da će Rusi raditi propagandu, a kao što vidimo Putina na utakmicama nema. Događaj je važan, nije on bitan, ali gleda svaku utakmicu u podmoskovskoj rezidenciji. Promislilo se dobro zbog raznih napisa i izjava, primjerice Borisa Johnsona koji je znamo s čime usporedio ovaj SP. Svi oni mediji koji su pisali da će u Rusiji navijači ostati gladni zbog praznih dućana i hladnih Rusa te prestrašeni od policije sada pišu da su svi jako ljubazni, ni traga huliganima itd.
Kako su Rusi uspjeli riješiti svoje huligane kojima nema ni traga?
– Velike su mjere sigurnosti, a ruske tajne službe posljednje su dvije godine intenzivno radile na tome i za svaku su navijačku skupinu bila određena po dva agenta FSB-a. Iznad fan zone stalno lete dronovi, a imaju čak i ljude koji čitaju napise na zastavama.
Kakvi su osjećaji uoči subote?
– Jasni kao sunce, dobivamo! Jedan mi je ruski prijatelj u nedjelju rekao: “Večeras navijamo za vas, a nakon toga oprosti”. Odgovaram mu: “Raša, Raša, Raša, pabjeda budjet naša!” – kaže dr. sc. Jurišić koja je kao dopisnica iz Moskve intervjuirala niz znamenitih ruskih ličnosti poput Njemcova, Kasparova, ministra obrane Šojgua... Navijačica je Hajduka i KK Splita, odnosno Jugoplastike koju je zajedno s još 2000 Splićana bodrila 1988. u Moskvi protiv CSKA kad je izborila prvi Final Four Kupa prvaka.
Ako je ovo "meč stoljeća", što je onda finale???