Novi hrvatski izbornik

S Goranom sam radio četiri godine i u tom je razdoblju bio drugi igrač svijeta

S Goranom sam radio četiri godine i u tom je razdoblju bio drugi igrač svijeta
14.12.2019.
u 08:51
Nije se ovaj Splićanin odlučio počastiti izletom u Emirate zaradi imenovanja na časnu ali i odgovornu izborničku dužnost, nego je tamo u pogonu kao jedan od dvojice trenera ruskog tenisača u usponu Karena Hačanova (23), trenutačno 17. igrača svijeta
Pogledaj originalni članak

Vedrana Martića (52), novog izbornika hrvatske reprezentacije u Davisovu kupu, pozivom smo zatekli u Dubaiju.

Ne, nije se ovaj Splićanin odlučio počastiti izletom u Emirate zaradi imenovanja na časnu ali i odgovornu izborničku dužnost, nego je tamo u pogonu kao jedan od dvojice trenera ruskog tenisača u usponu Karena Hačanova (23), trenutačno 17. igrača svijeta.

Foto: Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL
Borna Ćorić i Marin Čilić
Foto: Reuters/Pixsell
Marin Čilić
Foto: Reuters/Pixsell
Marin Čilić

– S Karenom sam počeo surađivati 2017. jer mu je tada bila potrebna pomoć, a na koncu se naša suradnja pokazala dobrom pa smo nastavili raditi zajedno.

Njegov štićenik kao mjesto prebivališta ima Dubai pa otud valjda i izbor za mjesto bazičnih priprema za novu sezonu.

– Nekoliko je razloga. Jedan od njih je i klima koja je ovdje ugodna, a Karen je nedavno dobio sina pa je poželio da uz njega budu i supruga i sin, da mogu izlaziti van i šetati. Osim toga, ovdje je bliže Australiji gdje započinje nova sezona pa će tako skratiti vremensku razliku. Inače, prije se pripremao u Barceloni.

Trenirao Petru, ali nisu u rodu

Rusija ima sjajan naraštaj tenisača i tenisačica. Je li to posljedica većeg ulaganja u taj sport u kojem su Rusi prije bili tek prolaznici?

– Činjenjica jest da oni imaju veliku bazu, no svi ovi najbolji igrači, Medvjedev, Rubljev i Hačanov, ipak žive i treniraju vani.

Svi oni mogli bi se naći u sastavu Rusije na završnom turniru Davisova kupa, i to protiv Martićeve Hrvatske.

– To je jedna situacija u kojoj bi se ja kao osobni trener Hačanova mogao naći u sukobu interesa, no taj bih meč, bez brige, ja odradio maksimalno profesionalno. U korist Hrvatske, dakako. Kao i kada bi se Hačanov na Olimpijskim igrama u Tokiju namjerio na nekog od hrvatskih tenisača.

I prije no što će biti imenovan za hrvatskog izbornika, Vedran se sa svojim poslodavcem dogovorio za nešto manji angažman.

– Prvi Karenov trener je Šveđanin Fredrik Rosengren, čovjek koji je trenirao i Marija Ančića. On će ići na sve najveće turnire, a ja ću biti uz Hačanova kada Rosengren bude uzimao predah. Neću raditi cijelu godinu, već ću uskakati u rupe i to mi i odgovara. S obzirom na to da je Goran znao za taj moj dogovor, on je vidio da ja imam prostora pa me predložio vodstvu Hrvatskog teniskog saveza.

A Goran iz osobnog iskustva vrlo dobro zna koga je predložio, a za svoj prijedlog rekao je da je to najbolji mogući izbor u okolnostima njegova i Ljubičićeva zahvaljivanja HTS-u na ponudi.

– S Goranom sam radio četiri i pol godine, između 1996. i 2000. godine. U tom razdoblju on je stigao do drugog mjesta na ATP-ovoj rang-listi, osvojio je 10 ATP turnira i igrao svoj treći wimbledonski finale 1998. godine.

A taj finale Goran je izgubio, kao i drugi, protiv Samprasa, ovaj put u pet setova, a s obzirom na dramatiku, slike tog meča i danas se Martiću vrzmaju po glavi.

– Nakon što je poveo 1:0 u setovima, imao je Goran dvije break lopte u drugom koje nije iskoristio pa se i danas pitam je li u tim situacijama mogao bolje reternirati na Samprasov drugi servis. A u tie-breaku drugog jedan je njegov retern pao na crtu, no Sampras je skočio i time linijskom sucu sugerirao da je lopta bila vani. I danas mislim da to nije bio aut i da je tako dosuđeno, Goran bi imao servis za 2:0 u setovima. No čini se da je presudilo što je u polufinalu igrao pet setova protiv Krajičeka, a u petom je bilo 15-13.

U kojoj mjeri je raditi s Goranom bilo zadovoljstvo, a koliko je to bilo teško s obzirom na njegov naglašeni temperament?

– Goran je bio pravi sportaš i on s radnim elanom nije nikad imao problema. Osim toga, on je jako drag čovjek, skroman i pristojan. Druga je stvar taj njegov igrački temperament do čijeg izljeva je znalo doći kada bi loše odigrao neki važan bod. Sigurno da je bolje ostati miran, no bez tog temperamenta Goran možda nikad ne bi dogurao do kuda je stigao. Meni je s njim bio gušt raditi.

Nije li takvog mentalno slojevitog sportaša bilo teško psihološki pripremati za meč?

– Meni nije, meni je najvažnije bilo da je motiviran, dobro raspoložen, da je tjelesno spreman i da mu udarci štimaju.

Između Ivaniševića i Hačanova, Martić je trenirao našu ponajbolju tenisačicu Petru Martić s kojom nije ni u kakvom srodstvu.

– Radio sam s njom od njene 14. do 18. godine, ali i nakon toga povremeno. Ona jest imala svojeg trenera, no kada bi došla u Split, onda bi radila sa mnom.

Prije no što je postao teniski trener, Vedran je bio solidan igrač.

– U bivšoj SFRJ bio sam u reprezentaciji do 14 i 16 godina, a do 18 sam bio prvak Hrvatske. U mojem naraštaju dominirao je Bruno Orešar i za njega se mislilo da će biti igračina, a nas ostale kao da je to sputavalo. Upisao sam studij elektrotehnike koji nisam završio jer sam odlučio otići u Njemačku gdje sam se kao igrač i trener zadržao desetak godina.

Bijelog svijeta mu je dosta pa je i to utjecalo da prihvati ponudu Hrvatskog teniskog saveza.

Prvi put u novoj ulozi

– Želim više biti s obitelji. Imam kćer od 18 godina i dva sina, od 16 i 11 godina. Svi igraju tenis, ali nitko baš ozbiljno. Doduše, najmlađi sin ima 11 godina i ide u tenisku školu. Ja nisam od onih bolesno ambicioznih roditelja pa da moja djeca moraju biti vrhunski sportaši. Meni je najvažnije bilo da oni nauče igrati tenis i da se onda njima bavim do mjere do koje im to odgovara. Kada sam kod kuće onda nekad i zaigram protiv nekog od njih.

U veljači će Martić debitirati kao izbornik Hrvatske, a našu reprezentaciju dobro poznaje. S igračima se proteklih godina viđao na ATP Touru.

– Viđao sam se s Marinom Čilićem i Bornom Ćorićem s kojim je Hačanov često trenirao. Viđao sam i naše igrače parova, Škugora, Mektića, Pavića i Dodiga, i dobro se znamo. Još nismo razgovarali o Indiji, no nadam se da će svi biti zdravi. Trenutačno su svi dobro i marljivo se pripremaju za novu sezonu.

Za razliku od pojedinačnih mečeva kada sjedi u VIP loži svojeg igrača i ne smije mu dovikivati što da čini, sada će sjediti uz teren uz mogućnost dijeljenja izravnih trenerskih savjeta.

– Nisam još bio u toj ulozi. Pregled igre zasigurno je bolji kada ste na tribini, a ponekad se i nešto dovikne. U Davisovu kupu sjedi se niže, u ravnini terena, pa je teže vidjeti kako igrač odigrava, ali zato imate priliku davati savjete u svakoj pauzi.

>>> Pogledajte veliko finale turnira 'Gem Set Hrvatska' na Šalati 

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.