S Islanda smo poslali istinu

Bolest hrvatskih medija godinama je prozivanje kolega međusobno, što čitatelja uopće ne zanima, pa stoga ne želim polemizirati s kolegom koji se usudio napisati da ovaj dolje potpisani autor na Islandu nešto izmislio, da se skrivao, kolega koji je sličnih tekstova napisao na stotine u bogatoj novinarskoj karijeri.

Večernji list je taj jedan dnevnik koji je opisao jednu zajedničku večeru  HNS-a, sponzora i novinara, prenio što se na toj večeri događalo.. Uzimajući slobodu da je opiše kako je izbornik Zlatko Kranjčar  opjevao svog sina "(Dalmatinac sam, tu sam rođen ja, samo more zna, da ga volim, Niku Kranjčara"), što nam je i simpatično, premda mislimo da to ne bi trebao činiti pred novinarima, da se te večeri nije pila Coca cola, te da nam se nije svidjela preopuštajuća atmosfera prije, kasnije se ispostavilo teške utakmice, da se ne sjećamo kada je to predsjednik HNS-a Vlatko Marković zapjevao. A, baš je prvi čovjek HNS-a dan nakon toga bio jako, jako zabrinut za ishod, malo iz praznovjerja, jer pjevati treba, ali nakon pobjeda.

Vaš Večernji list prati hrvatsku nogometnu reprezentaciju na putu u Njemačku, veseli se velikim pobjedama, svi koji pomnije pratite znate što mislimo o trenerskim kvalitetama Zlatka Kranjačar, osim toga dovoljno je samo pogledati na tablicu 8. kvalifikacijske skupine. Nebrojeno puta smo provukli kako nije opterećen prošlošću, kako ima sjajnu komunikaciju s medijima, kako osvaja prisnošću, jednostavnošću i simpatičnošću.

No, ima jedan porok, voli slatki život kojeg su na mnogo brutalniji način opisale moje kolege, porok koji ga sve više prati i od kojeg je teško pobjeći. Hrvatskoj reprezentaciji i izborniku želimo svu sreću na putu u Njemačku, gdje ćemo ponovno vjerujem uživati u nogometnom umijeću. A. mi ćemo kao uvijek svojim čitateljima pisati što smo vidjeli, i kako smo to doživjeli, pisati istinu.