Da je prošle sezone netko podmetnuo informaciju da Dinamo mijenja trenera nakon samo jednoga lošijeg treninga, svi bi mediji nedvojbeno na to nasjeli! I ne bi to bila nikakva bomba, lani su treneri pod Mamićevom oštrom i teškom rukom trajali poput jogurta. Epilog je znan, najlošija sezona u klupskoj povijesti, sramotna "drvena liga"...
Tada je došao Josip Kuže! Čovjek s hipotekom poroka, ali i trener s vizijom. Koja se svidjela Mamiću. Zajedno su detektirali razloge kraha, zajedno su gradili novu mom?ad i planirali. Napokon je Mamić vjerovao treneru.
Jesenske su igre i rezultati pokazali da je Kuže na dobrome putu. Dobio je potrebnu samostalnost, depresivno je i malodušno ozračje u svlačionici pretvorio u domicil silne ambicioznosti.
Obostrane, njegove i igračke...
Želju za tim uspjehom i dokazivanjem, obogaćenu šarmantnim igrama i blještavim rezultatom, prepoznali su navijači i Maksimir je opet privlačan. Kamen Ingrad privukao je 14.000, Rijeka 20.000 gledatelja, na trening-utakmice dolaze stotine gledatelja. Naslov prvaka nadohvat je ruke, jedini je minus u tom planu što prošle subote naslov nije i potvrđen. Osam kola prije kraja...
Je li Kuže trener za europski Dinamo? To ćemo, nadamo se, tek vidjeti! Danas je petnaestak godina stariji i iskusniji u odnosu na doba kad je u trenerskim pelenama puzao Kupom Uefe. Osvoji li naslov bez potresa a Dinamo zadrži visoku razinu igre, jasno je da će Kuže krenuti i u europsku pustolovinu. Sve drugo bilo bi protuprirodno. To i Mamić predobro zna...