Tottenham je svojedobno u Engleskoj dobio nadimak Crottenham budući da su istoj sezoni, 2010./2011., u svlačionici Spursa bila čak četvorica hrvatskih reprezentativaca – Modrić, Ćorluka, Kranjčar i Pletikosa.
Međutim, malo će se tko sjetiti da je u taboru Tottenhama u to vrijeme boravio još jedan Hrvat, tada 15-godišnji, danas 26-godišnji Siščanin Tomislav Gomelt.
– Kada sam s 15 i pol godina došao na probu u Spurse, u prvoj momčadi bila su četvorica Hrvata, a sljedeće godine, kada sam bio potpisao ugovor sa Spursima, Pletikosa je bio otišao – prisjeća se Gomelt, danas nogometaš nizozemskog kluba Ado Den Haag.
Modrić me nagovorio
Kako je uopće došlo do njegova prelaska u Tottenham?
– Imao sam 15 i pol godina kada sam se bio razišao sa Zagrebom pa sam na poziv trenera Željka Adžića prešao u HAŠK gdje sam trenirao s mladom momčadi, ali i individualno s Adžićem – kaže Gomelt i nastavlja:
– U to vrijeme bio sam veliki talent, zvali su me veliki klubovi, pa sam po mjesec dana bio proveo na treninzima u Juventusu, Interu i Manchester Cityju. Već sam bio pred potpisom za City kada se javio Tottenham. Željeli su me vidjeti na djelu. Došao sam tamo na probu, zadovoljio sam i odlučio sam ostati.
Zašto baš Tottenham, a ne neki drugi klub?
– Budući da u to vrijeme u Engleskoj nije bilo lige mladih, koju ne bih mogao igrati jer nisam mogao dobiti radnu dozvolu, Tottenham mi je nudio mogućnost igranja prijateljskih utakmica svaki tjedan za mladu momčad. Rekli su mi da se strpim dvije godine te da bi se u tom razdoblju mogli steći uvjeti za dobivanje papira, a ostao sam i na nagovor trenera Redknappa i Luke Modrića. Redknapp je želio da ostanem jer je nešto u meni vidio, a Luka mi je kazao da je Tottenham dobar klub za razvoj, da su uvjeti za rad odlični i da tu mogu napredovati – ističe Gomelt.
Kao 16-godišnjak u Londonu je tada živio u udomiteljskoj obitelji, kod bračnoga para Garyja i Elaine Stockwell.
– Sa mnom je živio i Srbin Miloš Veljković, koji je danas u Werderu. Bilo nam je divno kod Stockwellovih, s njima sam i danas u kontaktu. U to vrijeme kod njih smo praktički samo bili prespavali. Klupski minibus po nas je dolazio u 8 sati i cijeli dan bismo proveli u trening-kampu u Chigwellu, kasnije i u Enfieldu, sve do večernjih sati – nastavlja Gomelt.
Nastupao je za mladu momčad Spursa, a vrlo često trenirao s prvom momčadi.
– Po tri-četiri dana tjedno nas nekolicina trenirala je kod Redknappa. Tu sam imao zaista veliku podršku naših dečki, Luke, Vedrana i Nike, ali i ostalih suigrača, a bili su tu Bale, Adebayor, Lennon, Van der Vaart Crouch... Sa mnom u mladoj momčad tada je nastupao Harry Kane. Igrao je polušpicu i ničime baš nije odskakao, djelovao je nekako sporo, tromo i često je bio na klupi. U to vrijeme nisam bio nimalo impresioniran njime, ali zato je Kyle Walker već tad bio “zvijer” i brzo je preselio za stalno u prvu momčad budući da je Ćorluka imao problema s tetivama – kaže Gomelt.
Dinamo je izvrstan
Nažalost, Tomislav nikada nije dočekao šansu da postane stalni član prve momčadi Tottenhama.
– Kada je počela liga mladih, moj status više nije bio tako dobar jer nisam imao uvjete za radnu dozvolu. Tako su se s vremenom prorijedile prijateljske utakmice u kojima sam mogao igrati. Je li boravak u Tottenhamu onda bio besplodan? Ne gledam tako na to. Da sam ostao u Hrvatskoj ili išao negdje drugdje, možda bih lošije prošao. Meni je bila povlastica te dvije godine biti u Tottenhamu, učiti, razvijati se, a na kraju sigurno mi u CV-u pomaže ime tako velikoga kluba – napominje Gomelt.
Član Tottenhama bio je od 2012. do 2015. godine i odande je išao na kratke posudbe u Espanyol, Antwerpen i Bari. Potom je još igrao i za Cluj, Rijeku, španjolsku Lorcu, bukureštanski Dinamo i Crotone, a od siječnja je u Nizozemskoj.
A kako gleda na odnos Dinama i Tottenhama danas?
– Tottenham je favorit, ali gledao sam Dinamo i vidio na djelu izvrsnu, snažnu, iznimno kvalitetnu momčad, predvođenu mojim nekadašnjim suigračem iz HAŠK-a Petkovićem. Bruno je tada, s 15 godina, već bio majstor, imao je konstituciju, tehniku... Neće Tottenhamu biti nimalo lako – zaključio je Tomislav Gomelt.